Albanesische Texte.
A. Märchen.
I.
Djali, k i bij lamburait.
Ié ne djal i vàrfere, pa meme pa babà mbéture, è tjezt'n ne sokake te fsatit, è i ipne dunaja buke, è haj. Me vakl u-rit è u-be pese-mbe-djet vjels. Si erdi n até iliki, ëturi sevdâ ne tamburà, te mesôn tamburàn, t i bij; eâé e mesoi ake mire, ke nie tjetre ne diiïià nuku mund, ke t e ha fin ne te rate te tamburait. Ne dite u-ngre nga féati è vate me ne une deti te ben sehir ne kasabà, ke is m até ane délit, è si vate atjé, ndeni è ben sehir kasabane eâé i bij tamburait. Ne kaike iê n ane le detit, ke ngarkonej me dru, edé nàfterite e kaikese, si diÿûane tamburane, ke bij ake émbele, mbene ngarkuar me dru ne kralle edé mbànent ves tamburàn. U {Joie kapetani, ke »pse- fini ngar-kùare? po eni, skarkoni drute, edé le te veje ne nga juve te soht, s ïieri iét ai; edé po desi, Qoni le vije ketü, edé sa te doje, l e paguaj, t i bjere tamburait, sa te ngarkojme kaiken«. Edé aslù vate ne nga nàfterite è e (jeti, è i Dole : »Me Da kapetani, ke' te vis ne kaike, te birne kejf sot me tamburà, edé sa te duais, te paguajiw. Edé djali, po k i Oa nafti aie fjale, u-ngre è vate ne kaik; atjé ¡jeti kapetanin; i &ole kapetani, ke nsa do te jàpeme, t i biels lamburait, sa te mbûêeme kaiken me dru?« I \)ole djali, ke »nuku dua ¡je, po dua, te me spiets ne kasabà, ke do veni ju, pa navle«; edé kapetani i Dote, ke »ajô ltune benêt; iste e kolàjlêime«. Aélu zuri djali è i bij tamburait, edé nàfterite mbànene dru; per di sahàt e mbuëne kaiken, eâé u-nisne peine kasabà, lie van. Me te aferùare àfere kasabase, i Dole kapetani