LAF — 383 — LAK *Laf, m. conversazione, discorgo. Lagaiak, cka, o j agg. passabilmen-l.agahan? lina, o j te leggero o fatile; polaga(h)no, piano. Lagak, gka, (lalika), o, agg. V. Lak. Lagaio, a, m. un mentitore, bugiardo. Lagan, a, o, agg. V. Lagahan. Laganost, i, f. leggerezza. Lagarije, à, fpl. bugie, menzogne. Lagasan, sna, o, agg. V, Lagahan. Làgati, là2eni, vili, mentire, dir bugie ; — u gtavn, mentir spudoratamente, piantar carote; — nakoga, diffamare con bugie. Làgati, lazem e. lagam, usasi soltanto in composiz. con na-, od-, po-, pri-, u-, za-. I.agav, gva, in. botte. Lagié, in. (fig.) uno scansafatiche, poltrone. Laginja, f. agio, comodità. Lagiti, gim, vni. mentire un poco. Laglji, a, e, agg. compar. da Lak (Lagak). Lagixla, f. 1) comodità, agio; 2) indisposizione ; 3) complessione, temperamento. Lagodan, dna, o, agg. 1) (pers.) comodo, agiato; (cosa) trattabile, maneggevole; 2) indisposto. Lagoditi, dim, vai. moderare, temperare; — koga, adulate; — ko-nja, carezzare; — vii. non sentirsi bene. Lagodnost, i, f. comodità; soavità (di temperamento). Lagotan, tna, o, agg. 1) leggero; 2) debole. *Laguui, m. mina; podkopati —, minare; dignu ti u —, far saltar in aria. Lagumarstvo, a, n. V arte del minatore. Lagvar, ni. bottajo. Lagvast, a, o, agg. simile a botte. Lahak, hka, o, agg. V. Lak co’deriv. Lahalo, a, ni. spaccone, smargiasso. Lahati, ham, vni. correre; — fig. dir delle spacconate. Lahc ila, f. V. Lakcina, Lakoéa. Lahor, in. brezza (del mattino). Lahoriti, riin, vili, brezzeggiare, spirar leggermente. Lajalac, jaoca, m. V. Lajavac. Lajalo, a, m. V. Lajavac. Lajati, jem, vni. abbajare; — fig. gracchiare, sparlare. Lajav, a, o, agg. che abbaja continuamente ; — fig. maldicente. Lajavac, vca, in. 1) abbaiatore; — fig. uno sparlatore, un linguacciuto; 2) specie di merlo. Lajavcina, m. (sprezz.) abbajone. Lajavica, f. abbajatriee ; —- fig. donna sparlatrice, linguacciuta. Lajnica, f. V. Lajnovica. Lajno, a, n. sterco di bue o di cavallo. Lajnovica, f. mosca stercoraria. Lak, a, o, agg. (compar. laglji, la-ksi), 1) leggero, lieve; 2) facile, a-gevole ; 3) agile, svelto; laku noé! felice notte! po lako, adagio; s la-ka, facilmente. Laka, (Vlaka), f. vallata. Lakac, kca, m. persona agile, celere; — fig. saltamartino. Lakat, kta, ni. 1) cubito, gomito ; 2) braccio (misura). Lakatnik, m. venditore di stoffe a ritaglio. Lakcina j f. facilità; agevolezza; a- Lakoéa | gilità. Lakoiu, a, o, agg. avaro, gretto : — na jelo, ingordo, avido; — svrdao, trivello ben aguzzo; -o, (avv.)pressoché1, quasi. Lakomac, raca, m. 1) un avaro; 2) un ingordo ; 3) sorta di doccia (nella gualchiera). Lakoman, rana, o, agg. V. Lakoin. Lakoincina, f. (sprezz.) un avaraccio. Lakomica, f. 1) donna avara; 2) canale, doccia; 3) imbuto, pévera; 4) unghia del vomere. Lakomisljen, a, o, agg, V. Lakouman. Lakoiniti se, mini se, vri. na sto, esser avido o ingordo, appetire, aver gran voglia. Lakomnica, f. V. Lakomica. Lakomnost | i, f. avarizia ; — na sto, Lakomost j avidità, cupidigia. Lakomstvo, a, n. cupidigia, ingordigia, avidità. Lakonog, a, o, agg. agile. Lakorina, f. prepuzio, rilla. Lakoruk, a. o, agg. destro. Lakost, i, f. V. Lakoéa.