zvo — 1188 — ZAC Zvonce, a, (e -cita) n. campanella, sonaglio. Zvonció, m. dim. di Zvonac. Zvonii, m. Campanula (pianta). Zvonik, m. campanile. Zvonika, f. Ambrosia (pianta). Zvoniste, a, n. ceppo della campana. Fvonitba, f. sonata. Zvoniti, nim, vni. 1) suonare la campana; scampanare ; 2) tintinnare, mandare un suono metallico; — besjedom, parlare; — (na) podne, na vatru, dar segno colla campana. Zvonjar, m. V. Zvonar e deriv. Zvoniarina, f. V. Zvonarina. Zvonjavina, f. scampanìo. Zvonjelica, f. sonetto. Zvono, a, n. campana. Zvonolik, a, o, agg. (bot.) campanulato. Zvonovina, f. metallo o bronzo da campane. Zvrcati, cam, vai. koga, dar buffetti sul naso; — vn. vretonom, girare il fuso. Zvrekalo, a, m. colui che dà volentieri de’ buffetti sul naso. Zvrckati, kam, vai. dim. di Zvrcati. Zvrcnuti, cnem, vap. koga, dar un buffetto sul naso. Zvrcak, cka, m. raganella, crepitacolo. Zvrcati, iim, vni. ronzare, rombare. Zvrcka, f. buffetto sul naso. Zvrcka, f. trottola. Zvrcoka, f. V. Zvrcak. Zvrfii, zvrzem, V. Izvréi. Zvrk, in. trottola; — od mamuze, rotella dello sprone; -ovi, (pi.) ornamenti sulle maniche. Zvrka, f. sorta di conocchia. Zvì'ka, f. ronzio, strepito. Zvrketnuti, tnem, vap. koga, appioppar un colpo sonoro (sul capo). Zvrknuti, knem, vnp. emetter un ronzio. Zvrndati, dam, vni. girovagare. Zvrst, m. sorta di terra dapentolaj. ZvuÈalo, a, n. strumento risonante; cassa armonica. Zvuian, ina, o, agg. risonante, sonoro; -e vilice, diapason. Zvucati, 5im, vni. risonare. Zvuciste, a, n. cassa armonica. Zvuini, a, o, agg. V. ZvuSan. Zvucnost, i, f. sonorità. Zvuk, in. risonanza ; suono. Zvukoslovje, a, n. acustica. Zvukovnica, f. (anat.) conca dell'orecchio. V z 2aba, f. rana, ranocchia, ranocchio; — gubavica, krastava, zapubafia, rospo; kornjata —, testuggine. Zabac, bea, m. rana maschio, ranocchio. Zabenda I ^ aum. e sprezz. di ¿aba. Zabetina I Zabica, f. 1) diin. di Zaba, ranoc-chiella; 2) guernitura sulla parte superiore della pistola; 3) bandella (de’ cardini); 4) razzo matto (nei fuochi d’artifizio) : 5) Antirrhynum (pianta); -ce (pi.) gavine, glandoli iugulari. Zabié, m. (dim.) ranocchio giovane, ranuzza. Zabinac, nca, m. (miner.) chelonite. Zabji, a, e, agg. di rana, delle rane; -a trava, Anthemis (pianta).^ Zabljaöe, ä, fpl. (bot.) piante ranun-culacee. Zabljak, m. ranuncolo (pianta). 2ablji, a, e, V. Zabji. Zabnjak, in. 1) ranocchiaia; 2) pan tano, guazzo; 3) Zannichelia palustris (pianta). Zabokreéina, f. ) 1) girino ; 1) Zan- ¿abokrek, m. ) nichelia (pianta). 2abuia j ^ y ¿abetina. Zaburina ! ¿acati, cam, vai. pungere, punzecchiare (come V ape) ; — fìg. piccare o mordere con parole; — se, rifuggire, schivare, provar avversione; ne zacam se, non mi pei-ito. Zacav | a, o, agg. piccoso (di u- Zacliiv I more); peritoso. Zacnuti, cnem, vap. dar una pun-