po volji. Prije je kum na krizmi darivao kumče crve-♦nom kapicom, velikim kolačem na »rasule«, i pozivao na objed, a kuma, ako je imućna, zlatnim naušnicama ili zlatnom ogrlicom.
Prije se je na blagdan sv. Josipa kuhao tako zvani »kalamboč« t. j. sočivo sa kukuruzom, pšenicom i kiselim kupusom. Sve je bilo začinjeno uljem. Riječ »kalamboč« je arnautsko turska i znači kukuruz. U dvoru Škaričinu negda Cippicovu, kuhao se je u kotlu taj »kalamboč«. Dolazili su ga jelslti besplatno ne samo siromasi, nego i djeca bez razlike staleža, dapače su dolazili i iz drugih sela. Svaki je morao donijeti sa sobom drvenu žlicu. Taj »kalamboč« !je kuhala ona strana sela od »gornjih vrata« do zapadne strane »Brca«. Na taj »kalamboč« bi došli nji-‘hovi prijatelji sa drvenom žlicom i iz dragih sela. 'Ovaj se je običaj u glavnome ukinuo oko god, 1914, tako da ga danas drži malo koja obitelj'. Na Gospu 'Blagovijest onaj dio sela od zapadne strane »Brca« do granice Novoga, kuhao je velike mrvice t. j. »njoke« i kaštelanske makarone na vreteno. Kaštelanski makar oni čine se više puta na godinu, a naročito b pokladima i pri svečanim prigodama,
Do god. 1914 u jematvi se je nosio u polje trgar čima sir ili slane srdele, a danas se nosi i kuhano jelo. Od davnine je, da bratimi presv. Sakramenta na prvu nedjelju po Tjelovu ili Božjem danu, piju vino i jedu sira i kraha u dvoru župske kuće. Bratimi sv. Nikole na njegov blagdan počeli su god. 1986 da u zajednici objeduju. Od davnine je, da crkovni pjevači u zajednici objeduju na Veliku Subotu, dok uoči svoje pokroviteljice sv. Cecilije večeraju, a na njezin blagdan objeduju i večeraju. Jela se pripremaju i zajednički blaguje u župskoj kući. Na blagdan sv. Cecilije pjevaju svečanu misu pod harmonijem, a poslije podne je večernja. Ako imaju dovoljno novca, obično peku na ražnju na Gospu od Pohođenja kod crkvice sv. Jurja,
Prije se nije svijet šetao u svagdanji dan, kako se danas šeta. Jedino su se za vrijeme trešanja šetali po cesti i to samo u nedjelje. Na cesti su se proda-
— 94 —