Kod svoje kuće imao je vrsnih učitelja, koji su ga izobražavali u grčkom i latinskom jeziku. Kad mu je bilo 15 godina pođe u Mletke i Padovu, da se bolje usavrši u klasičnim jezicima. God 1455 povratio se kući i oženio se s Jakobinom Lodi, a iza njezine smrti vjenča se drugi put sa Nikoletom de Andreis. Imao je devet sinova. Uz klasične nauke bavio se je i nautikom i strategijom. Bio je osobito talentiran, 'posjedovao je veliku rječitost, izvrsno pamćenje, oštru pronicavost i željeznu volju.
,Sva ova njegova svojstva, mletačka je vlada znala dobro upotrebiti i s njim se poslužiti u najvećim svojim potrebama.
God. 1470 zarati se sa Mlecima Muhamed II., a opro mu se Petar Mocenigo, koji je bio vrhovni vojskovođa mletačke vojske. Taj isti Mocenigo izabra Korijolana Cippico za zapovjednika jednog dijela mletačke ratne mornarice. Kao takav sudjelovao je u Aziji u ratovima protiv Turaka,
Mocenigo se je služio Korijolanom u svim najtežim časovima rata, njegov je savjet uvaživao i na njegovo se mijenje oslanjao. God. 1474 Korijolan se povrati kući pun slave i odlikovanja. Poslije malo vremena pođe sa jednom galijom zajedno sa Moceni-gom na otok Cipar da pokori urotnike, koji su se pobunili proti kralju, a nagovorila ih je njegova sestra Karlota, koja je bila udata za Luju Savojskoga i tražila je nekakvo pravo na krunu Cipra,
God. 1477 napisa povijest pod naslovom: »Corio-lani Cepionis Dalmatae, de Petri Mocenigi classis Imperatori is Contra Ottomanum Turcarum Principem, libri tres«. Njegov sin koji je kasnije bio nadbiskup, preveo ju je na talijanski jezik.
Još je napisao djelo: »De antiquae linguae repa-ratione«. U Trogiru je sagradio dvije kuće, koje i danas postoje. Kada mu je žena nastradala u požaru, lako se je rastužio, da ga nitko do smrti nije mogao utješiti. Zakloni se u popravljeni kašteo da u tišini srca i tuzi provede zadnje dane života, i da bude pri ruci svojim seljanima u svakoj potrebi. Ovaj veliki dobročinitelj Kaštelana umre god. 1495 u 70. godini i bude pokopan u trogirskoj stolnoj crkvi.
— 18 —