mrtvoga, a najposlije bi završila pozdravom svim mrtvima iz one kuće. Bilo je žena, koje su bez plaće plakale i tako su znale pjesnički nabrajati i tako žaliti, da bi i drugome izazvale suze.
Do god. 1920 za sprovodom su se nosili dupliri.
' Kad bi umro imućniji, koji put bi ih bilo u sprovodu do 80. Neke su obitelji imali i svoje. Ko nije imao, unajmio bi u dućanu, gdje su ih držali za tu svrhu. Preko sprovoda bi jedan čovjek bilježio koliko je netko poslao duplira, pa bi popis dostavio obitelji pokojnika. Danas se više ne nose dupliri privatnika, već jedino bratovštine, ako je dotični mrtvac njezin član. Prije nije za sprovodom išla pratnja kako danas. To se je uvelo oko god. 1920. Ne samo što danas ide za sprovodom povorka, nego se posiplje cvijećem i lovorikom lijes pokojnikov, da mu se time iskaže posljednja počast. Natrag 35 godina svećenik je pratio sprovod odrasle osobe do mosta, preko kojega se ide na groblje. Danas ga prati do državne ceste. Sprovo-dić djeteta ne prati ni svećenik ni svijet.
Obitelj pokojnikova priredi »sedminu« t. j. objed ili večeru, pa pozove najbližu rodbinu i one koji su nosili mrtvaca. Dok je mrtvac u kući, i onaj dan, kada ga se sprovodi, ne kuha se u kući pokojnika, već donese hranu rodbina ili' prijatelj, ako je s tom obitelji u zajmu. Pripovijedala mi je Danilo Jerka ud. p., Ivana, rođena god. 1852, da je ona slušala od starih ljudi, da se »seđmina« zove za to, što za sedam dana ne bi obitelj, kojoj je umro član, kuhala. Toj bi obitelji za sedam dana po redu nosila hranu najbliža rodbina, s kojom je bila u zajmu. Ako je obitelj imućna na dan sprovoda dijeli siromasima novaca, da se sjete u molitvi pokojnika. Međutim je to danas rijetko. Prije je bilo, a i danas je, da se u večer iza Zdrave Marije sakupi uv kuću pokojnika rodbina i susjedi, obično ženske, gdje za tri večeri mole sv. Ružarij i još neke druge molitve za pokojnika i za ostale mrtve one obitelji.
U znak žalosti sva njegova obitelj nosi za njim crninu — korut. — Natrag 20 godina nosila se je crnina za ocem, majkom, bratom i sestrom četiri godine. Muškarci se u znak žalosti nijesu brijali. Osim toga su za neko vrijeme bili zakukuljeni u kaputu, dok su
— 91 —