Ali zato ne klone srce sv. Felicija. On dapače nastavi još jačim žarom braniti vjeru Isusovu. zato, po zapo-vijedi prefekta Draga, bude uhvaćen i doveden u okovima pred njega. Ovaj drzoviti prefekt odmah mu \naredi, da žrtvuje bogovima, ako hoće da izbjegne groznim mukama. Ni pred mitom, ni pred obećanjima, ni častima, pa ni pred smrću ne klone junačko srce sv. Felicija i ne htjede da žrtvuje krivim bogovima. Tada po naredbi Draga bi priveden u hram krivoga boga Serapa; a on netom pristupi na prag puhne u kip, a ovaj se u tili čas sruši. Zatim bude na silu odveden najprije u hram boga Merkura, pa u hram hoginje Diane; eda bi im zapalio tamjan; ali i tu pun pouzdanja u svoga Boga, svojim dahom sruši lažne bogove. Na očigled ovakovih čudesa, sav se Rim uznemiri, a bijesni prefekt, predviđajući da će ga ugodni k Božji nadvladati, zapovjedi da ga do vuku k nekom stablu, koje je također bilo posvećeno krivim bogovima.
Došavši sveti mučenik na mjesto kušnje, pomoli se Bogu. Tada svetac zapovjedi stablu da se sruši, i ono odjednom strašnim štropotam pade na zemlju. Tako poruši kumire i svetinje poganske. Kada su sve ovo vidjeli pogani, mnogi prigrle kršćansku vjeru. Kada je sve to vidio krvoločni Drago, naredi da ga se muči najgorim mučilima i to na onome istome mjestu, gdje je stablo srušio i da mu tu odrube glavu. Kada su ga vodili na stratište, pratili su ga kršćani a i mnogi pogani. Jedan između njih bio je neustrašivi junak, koga je knjiga kršćanskih mučenika zabilježila zlatnim slovima pod imenom Ađaukta. Obojica su zadobili krilnu mučeništva dne 80 kolovoza po svoj prilici god. 304.
Tijelo sv. Felicija ostave na mjestu, gdje su ga sasjekli da ga raznesu i pojedu zvijeri, ali ga kršćani noću kriomice, sa velikim poštovanjem, pokopaše. Pogani zato doznadu, pa pokušaše da ga opet iskopaju i bace zvijerima. Nu netom počeše da čine to svetogrdno djelo, stigne ih kazna Božja, pa na čudnovati način budu umoreni.
Štovanje prema njemu sve se je više širilo među kršćanima, što nam svjedoče ne samo starodrevne
— 50 —