Nesretnice! što ćeš sada? privelikog tvoga jada: jer će easti tvoje tilo, g'ore neg’ je igda bilo .
Što ti prudi imbeniče, i nesrićni nesritniče, što si ovo učinio, a poštenje izgubio?
Zlo ti bilo i bit će ti, jerbo će te svako kleti, čineć’ ubit redovnika Isusova namisnika.
Sad’ ti višje ne ću reći, ne ćeš imat mira veći: ni jiedući, ni pijući, ni ikakvu stvar čineći.
O	župniku Puljas Remetinu piše u svojoj povijesti Zlatović god. 1888. »Franovci države presv. Otkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji str. 387 i 388« slijedeće: »Mirom potpisanim u Schonbrunu na 14 listopada 1809 bude car prisiljen da dade Francuzima ne samo Dalmaciju, da li i dobar dio Hrvatske. .. Dočim se francuska vojska u Dalmaciju povrati . .. nekoji po-bjegoše, drugi se u hajduke odvrgli, ali veći dio osu-mjićenih bijahu pohvatani i na prieki sud u Šibenik dovedeni.
Od franovaca različiti bijahu popisani, ali svi, koji su se česa bojali pobjegoše; samo što župnik Imotske at. Prgomet i upravitelj župe u Kaštel Starome ot. Remetin Puljas priznavajući se pravednim, ostadoše na svom mjestu. Vojnici ih obadva sputili i na sud dovukli. Bili su osvađeni, da su s oltara proti Francuzima propoviedali.
Ot. Remetin Puljas bijaše mjesto župnika u rodnom mjestu Kaštel Starom, gdje neka obitol od dugo vremena upravljaše crkovnom imovinom, i pošto puk osvađaše upavitelja da mu se ne zna za račune, bijedan redovnik pozva javno upravitelja, da prikaže račune svog upravljanja. To ne bijaše lasan posao, on pomisli da bi lakše mogao se osloboditi od poslie-dica pučkog suda, ter kako predava povieda, on os-vadi redovnika, da je proti Francuzima govorio i pri-poviedao. To bi dosta da su ga vojnici pograbili i u Klis odveli, pak dopratili na prieki sud u Šibenik. Na
Zlo ti jutro Radun Stipe, 2ać bo prvo ne oslipe; i zlo će ti uvik biti, ueti mu se pokoriti.
Kleti će te sveti Frane, koji primi božje rane; svi ostali sveti Oci, koji će ti bit svidoci.
Od tvojega ružna dila, ka su fratra pogubila; s kojim će te uvik korit, kada budeš s kimen zborit. Kleti će te sva stvorenja, radi zali govorenja,
Tea si fratru govorio, dok ga mrtva nis’ vidio.
— 67 —