B)	U selu
Prije se mrtvace nije nosilo u zatvorenom lijesu kako danas, već na otvorenoj dasci. Budući je to bilo ’ružno i neugodno gledati, politička vlast naredi, — kako se razabire iz predatnika župskog ureda od 27/9 1833, — da se moraju pokrivati crnim pokrivačem barem za vrijeme, dok se u crkvi obavlja obred sprovoda. Ko bi se ogriješio, bio je kažnjen globom od 5—10 fo-Hnta. Malena djeca, koja bi preminula, nijesu su se morala nositi u zatvorenom lijesu. Do god. 1903 nosilo ih se je na dasci bez pokrivala, a obično je nosila koja ženska na glavi sve do na groblje. Uvidjelo se, da to nije dolično, stoga se je počelo od god. 1904 i njih nositi u zatvorenom malom lijesu. Odrasle se je osobe nosilo na ramenima sve do groblja, što je bilo teško naročito po kiši i nevremenu, jer je ono dosta daleko. Kada je bio sprovod dne 18/2 1913 Ivanac Marku p. Nakole po prvi put se je počelo voziti kolima od mosta, preko kojega se ide na groblje. Tako se isto i danas čini.
Do god. 1895 nosilo se je mrtvace, čija obitelj nije imala dovoljno mjesta u kući, u crkvicu sv. Josipa, netom bi umro. U crkvici su ga članovi njegove obitelji oplakivali, a narikače naricale. Sutradan bi mu bio sprovod u župskoj crkvi. Natrag 35 godina se je mrtvaca po noći čuvalo u sobi, u kojoj leži mrtav, ili uz samu sobu. Oko odra se pale svijeće ili uljenice — lumini i lumete.— Dok je mrtvac u kući, muško i žensko od rodbine dolazi — pa i prijatelji i znanci — i rukuju se u znak žalovanja. Pred 30 godina su i muškarci cjelivali članove obitelji pokojnika u znak žalovanja. Mrtvoga se poškropi blagoslovljenom vodom i pomoli se za njegovu dušu, stane ga se cjelivati i s njim se, kao da je živ, plačuć razgovarati. Malo prije sprovoda sva je kuća pokojnikova puna svijeta, koji je došao da se žaluje i oprosti s mrtva-eem. Žene opraštajući se s njime, i lijevajući obilne guze, mole ga da im pozdravi na drugome svijetu one, koji su im bili najmiliji. Pred 36 godina bi se pozivale narikače, koje bi plakale i naricale za pokojni-'kom za plaću. Svaka bi u početku svoga naricanja rekla, ko ju je poslao, pa bi onda stala iznositi vrline
— 90 —