ženske bile pokrivene po glavi crnim pokrivačem, koji se je zvao »bangal«. Danas malo ko nosi crninu Više od jedne godine. Pred 20 godina skoro nitko od pokojnikove obitelji kroz čitavu godinu ne bi išao na ples, niti pjevao, niti pristupio na ikakvo javno veselje i zabavu. Danas ih ima mali broj, koji se drže toga lijepoga običaja. Mnogi dapače veoma brzo zaborave i svoje najmilije.
Bilo je prije, a i danas je, kada umre malo dijete, da se ne žaluje obitelji već se raduje, što se njihovo 'dijete nalazi u slavi nebeskoj. U nekim se župama slavi u zvona, kada umre malo dijete.
I kod vjenčanja ima mnogo lijepih običaja. Rodbina i prijatelji donesu na dar obitelji mladoženje i 'nevjjeste mesa, pilića, kruha, slatkih kolača, tortu i prošeka. Natrag 80 godina je bilo, da kći, prije nego se svatovi upute u crkvu, klekne na prag kuće i pita u roditelja oproštenje i blagoslov. Prije rastanka od svojih roditelja i rodne kuće, plakala je i s njima se cjelivala. Tako je i danas. Nevjestu vodi do crkve kum, a za njim idu ostali svatovi. Poslije vjenčanja vodi ju mladoženja pod ruku u svoju kuću. Natrag 50 godina naročito bi se ženske obukle u starinsku kaštelansku nošnju, a seoski rondari bi pucali iz pušaka. Na povratku iz crkve, rondari-bi također pucali, a na put bi stavili stol, pa bi nudili mladence i svatove prošekom i likerima. Oni bi njih darivali novcem. Kad ne-vjestica iza vjenčanja dođe u kuću muževljevu, cjeliva se sa njegovim roditeljima i rodbinom. Zatim bude gozba, preko koje se ‘redaju razne nazdravice i -pjevaju pjesme. Najviše se pjeva ova:
Nevistice mlada u novome piru,
Bog ti dao živit sto godin’ u miru.
Bog ti dao sina redovnika,
Koji će ti biti svemu rodu dika.
Bog ti dao kćerku jedinicu,
Koja će ti pazit svu ostalu dječicu.
Osim spomenute pjesme, pjevali su tom prigodom i ovu:
Dobra večer Bog da, nevistice mlada, i Bog ti dobro da,
Koji s nami vlada.
— 92 —
Nevistice mlads*, u novome piru,
.Bog ti dao živit mnogo lit’ u miru.