podelom zemlje. Tome osecanju treba priipisati da je vec u Manifestu, kojim se 1 decembra proglasuje ujedinjenje, uñeta stavka o tome, da zemlja treba da bude onoga koji je radi. Nijedan glas se u ono doba nije digao, barem glasno, protiv te stavke. * * * S proleca 1919 seljaci su u glavnome fakticki dobili zemlju i prestali da davaju spahijama, begovima, gospodarima dohodak. Pravno je stvar postepeno uredivana docnije za pojedine oblasti. Seljak je jugoslovenski u ovom pitanju dobio otprilike sto je odgovaralo onome sto se u toku pokreta samog u njegovoj glavi formulovalo kao maksimum onoga sto moze da postigne. Postavlja se sad pitanje, kako je politicko dejstvo imala ta taíko provedena Agrama reforma. U tome pogledu znacajna je lekcija izbora, koji su provedeni 1921, pa 1923, pa 1925. Zemljo-radnicka stranka, koja se u glavnome korustituirala u svrhu da tura i eksploatise Agrarnu reformu, posle prvoga relativnog uspeha kod izbora za Konstituantu (tri poslanika iz Dalmacije, jedanaest iz Bosne), zbrisana je na docnijim gotovo potpuno, sem u Bosni, gde je zadrzala tri do cetiri mandata, i to iskljucivo medu bosanskim srbima. Celina snpsfcog seljastva u Dalmaciji, te ogromna vecina srpskog elementa u Bosni prigrlila je radikalnu stranku, pored njezine fame i stava izvesne konzervativnosti u pitanju Agrarne reforme. U Hrvatskoj i u Bosni, docnije i u Dalmaciji, hrvatski seljak se gotovo u celokupnosti svojoj priklonio Radicevoj stranci, ma da ona nije nikad aktivno ucestvovala u borbi za A. R. Neko razvrstavanje narodnih masa, u povodu A. R., u konzervativce i radikalce, bez obzira na píeme i veru, nije se, protivno eventualnom ocekivanju, zbilo. Zasto? Agrama reforma je brzo provedena, provedena gotovo bez otpora, barem ozbiljna. Seljacki je zahtev izvrsen i konzumiran. Blagodarnost, i kad bi bila na mestu, nije bila nikad politicki fenomen narodnih masa. U ostalom, nedostatak orga-nizacije kredita seljakova kod uvecanja zemlje, pa docnije rdave godine i kriza oduzele su u njegovim ocima svaku cenu daru, koji mu je dónela Agrama reforma. Druga neka socijalno-privredna pitanja, koja bi te mase mogie narocito da interesuju, a za koja bi se trebalo jos boriti, nisu izneta od strane opee nacionalnih stranaka na javnost, pa je shvatljivo ako su se te mase osetile nekako u raspustu prema mobili-zaciji za Agrarnu Reformu i slobodne da se opredele prema svojim drugim sklonostima i potrebama. U isto vreme ekonomsko stanje selja-ka i sela, posle onog prelaznog i fiktivnog prosperiteta prvih godina posle sloma, pocelo je da se naglo istecuje i seljaik je opet poceo da naglo zapada u dugove. Rdava i antisocijalna organizacíja nasega ban-karstva, koja je iskoristila veliku posileratnu konjunkturu da forsira plasiranje kapdtala sa ultralihvarskim kamatama, slom citavog zadru-garskog sistema, narocito u Hrvatskoj i Dalmaciji, izazivale su u siro-kim vrstama na selu kao i u varosi zaprepastenje i zabrinutost za buduenost. U takovoj atmosferi bezobzima i nikakovim stegama tra-dicijskim ili kultumim ne obuzdavana borba zborovska i stamparska, s desna i s leva, unosila je alarmantna, obicno neproverljiva, cesto 100