sve je tu i otuda: nase najljepse crkve i grado vi ili se u tom nasem Jadranu ogle-daju, ili su u njem okupani. Nase najljepse pjesme su ispjevane uz smilje, smokvu i maslinu.
      Strazimo strazu od drugih i od sebe. Od drugih da nas i nas glas ne istisnu iz orkestra velike i neprekidne pjesme, koja se pjeva nebu sa tog blagoslovljenog mora, a od sebe da ne postanemo opet sto bijasmo prije nego smo se na njemu okrstili, da nemarom za nj ne zapadnemo u mracne odaje bez prozora i sunca, bez bozanskog mirisa, koga njegovi lahori raznose sa njegovih obala na sve strane.
     Zato neka je nasa prva misao upucena nasem Jadranu, jer se sa planina njegova kruga najljepse zbori s vjecnosti.
      Kakav i kolik je njegov krug, to moze svaki, bio nas ili stranac, lako vidjeti iz pregledne karte nase kulture, bilo to po prostoj puckoj pjesmi, prici i poslovici, ili prostoj rukotvorini, bilo po crkvama, knjigama, slikama ili kipovima. Sto bude u buduce vise puteva (saobracajnih i idejnih) vodilo k nasem Jadranu, time ce se preko hrvatske zemlje sve vise siriti i krug sredozemne kulture.
      Eto za taj cilj mi strazimo strazu, bez prijetnje ikome, bez straha od ikoga, jer se duhovni zivot ne moze ni sabljom presjeci, ni iz puske ubiti.
     Ko god nam dode, svakoga cemo rado primiti za prijatelja, za brata, samo za gospodara nikoga!
Ivan Mestrovic
12