Trogira i Splita te Dubrovnika i Kotora zadrza sprva latinski jezik i time uscuva kontinuitet antikne kulture i njezinih uredaba. Rano stupise Hrvati u prijateljske odnose s ovim gradovima i pocese se u njih spustati. U XI vijeku prisajedinise hrvatski kraljevi ove gradove svojoj drzavi (reges Croatiae et Dalmatiae); a do konca XIV vijeka, prilivom mase iz okolice i zaleda, Hrvati ih posvema sebi asimilirase u jezicnom i etnickom pogledu. I upravo postepenim i mirnim pri-dolazenjem u primorske gradove prisvojise i nasljedise Hrvati u njima njihove drevne kulturne tekovine i drustvene uredbe. I Jadransko more je poravnalo put zapadnjackoj kulturnoj orijentaciji dalmatinskog primorja u proslim vjekovima. Vanredno razvijena dalmatinska obala, kraj »tisuca ostrva i kanala«, riapravi Hrvate, jedine izmedu Slavena, vrlo rano pomorskim narodom. Vec sredinom VII vijeka biljeze kronicari pljackaski pohod Slavena »sa mnostvom lada« na Sipont podno Monte Gargano. U IX vijeku sukobljuju se Mlecici s Hrvatima i Neretljanima i placaju danak njihovim knezovima i poglavicama za slobodnu i nesmetanu plovidbu po Jadranu. Ali nijesu Hrvati piovili po Jadranu samo kao ratnici i gusari. Bizan-tinski car i pisac Konstantin Porfirogenet pise u X vijeku, da »sagine i kondure Hrvata ne polaze u rat protiv nikoga osim da njih tko napadne; nego s ovakovim ladama idu hrvatski trgovci u razna pristanista ploveci od grada do grada po neretljanskom kraju i po dalmatinskom zalivu (Jadran) pa sve do Venecije«. Trgovackim vezama slijedile su uzastopce, ovdje kao i svugdje, i kulturne veze; I tako su kroz stoljeca mnogostruke niti vezale obe obale, mnogostruke pobude i utjecaji s apeninskog poluotoka oplodivale su rad i zivot nasega naroda na istocnom Jadranu. I umjetnost se je u dalmatinskom primorju kroz vjekove razvijala pod blagotvornim utjecajem umjetnosti Italije. Ali nijesu spomenici u Dalmaciji djela tudih majstora, ni puke kopije stranih uzoraka. Prekomorske pobude i utjecaji padose kod nas na plodno tlo. Nasi majstori preraduju samostalno ove utjecaje, spajaju ih, u razno doba u razlicitom stepenu, u nove kombinacije i ori-ginalne oblike u vezi sa materijalom koji im je bio pri ruci, u vezi sa sredstvima i mogucnostima kojima su nasi gradovi raspolagali, u vezi, napokon, sa tempe-ramentom i duhom nasih ljudi i nasega kraja. Starohrvatsko doba (IX—XI vijek). Najstariji niz spomenika u Dalmaciji, a ujedno valjda i najoriginalniji jesu starohrvatske presvodene crkvice slobodnih tlorisnih oblika. Stari su Hrvati u 34