jom navalom na rimsku koloniju Akvileju dali Rimljanima povod za ratovanje. Godine 129 prodro je konzul Sempronius Tuditanus kroz njihove zemlje sve do Krke u podrucju Liburna i po postignutim uspjesima slavio svoj triumf »de Japudibus«.
      Od ove je godine dalje bila citava istocna obala Jadrana u rimskom posjedu; malo zatim god. 118 uredena je Ilirija kao posebna provincija. Naravno da je takav posjed bio problematicne vrijednosti kada su Iliri bili gospodari zaleda i svakom zgodom dokazivali neovisnost svoje zemlje. Delmati su opetovano napadali Salonu, a Japudi i dalje navaljivali na Tergeste i Akvileju.
      God. 59 pr. Kr. dosla je Ilirija pod vlast Julija Cezara. Cezar bijase dva puta, i to samo kratko, u ovoj provinciji da se upozna s narodima i prilikama ove zemlje valjda u vezi s velikim projektom protiv Daka. Ali zaokupljen vojnama u Galiji i utvrdivanjem svojeg polozaja u Rimu Cezar nije dospio do osvajanja prostrane ilirske zemlje. To je izvrsio tek njegov nasljednik Augustus.
      Ipak su se i pod Cezarom odigrali u vodama istocnog Jadrana vazni, premda za razvitak svjetske rimske politike sekundarni dogadaji. U sukobu izmedu Cezara i Pompeja bila je godine 49 pr. Kr. Cezarova flota razbijena od brodovlja Pompeja u bitci kod otocica Sv. Marka izmedu kopna i otoka Krka. Pompejanci su zavladali tada Jadranskim morem, a grcke kolonije kao na pr. Issa (Vis) i mnoga ilirska pie-mena pristale su uz Pompeja protiv Cezara, namjesnika pokrajine. Samo nekoliko gradova, medu ovim i Salona, sacuvase vjernost Cezaru, sto im je kasnije Cezar sam ili njegov posinak i nasljednik Augustus nagradio privilegijama, jer se brzo i na Jadranu ratna sreca okrene Cezaru.
      Publius Vatinius, zapovjednik novog brodovlja, krenu iz Brundisiuma (Brindisi) prema Epidaurumu (Cavtat), oslobodi grad, koji je takoder bio ostao vjeran Cezaru, malo zatim pobjedi mornaricom Pompeja kod ostrva Tauris (danas otocic Scedro izmedu Hvara i Korcule, po misljenju drugih otok Sipan) i posta tako opet gospodarom Jadranskog mora.
      Namjeru diktatora Cezara, da potpuno osvoji i uredi Illyricum i da preko ove pokrajine prosiri sjevero-istocnu granicu rimskog imperija preuzeo je njegov nasljednik Augustus. Ali tek god. 35 pr. Kr. dospio je Augustus da realizira staru Cezarovu osnovu u Iliriku.
      Ilirska plemena su kroz ovo vrijeme malo mar ila za rimsku vlast, uskra-civala su joj danak, napadala rimska naselja, a otocani i primorci dali su se na gu-sarstvo kao nekoc. Do godine 33 ratovao je August s Ilirima ucestvujuci licno u raznim borbama i izlazuci se cesto najvecim opasnostima. Dok je on u glavnome sa sjevera prema jugu navaljivao na plemena Japoda, Liburna i Delmata, kooperi-rala je njegova flota pod zapovijedi Agripe uz obalu od Tarsatike do Solina. Iza
21