pomoraca i trgovaca, preda cuvenih Neretljana srednjega vijeka. Trgovacke veze s Grcima ponukle su ih da su po grckom uzoru kovali vlastiti novac cije je lice imalo glavu boga trgovine, Hermesa, a nalicje — sto je vrlo znacajno — jednu brzu ladu te grckim slovima ime plemena u genitivu plurala: Daorson. Valjda su oni bili i gospodari otocja srednjega Jadrana.
      Sa Daorsima imali su kao njihovi susjedi zajednicke granice na Primorju — barem ispocetka — na desnoj obali Neretve Autariati, a na lijevoj Plereji, koji su gospodarili na poluotoku Peljescu i na Popovom polju. Jedno od najmocnijih ilir-skih plemena bijahu Ardijeji koji su se bili iza nemirne seobe napokon naselili okolo Boke Kotorske sve do Drilona, gdje su bili njihovi susjedi manja plemena kao Taulanti oko Draca i dalje na jugu Partini. Ardijejima uspjelo je osnovati prvu nacionalnu drzavu, ali ova nije bila dugog opstanka. Sva su plemena bila primitiv-no organizirana na temelju pojedinih zupa ili cak obitelji. Partikularizam bijase ilirskim plemenima priroden, a pojacavala ga je orohidrografska konfiguracija zemlje koju su obitavali. Plemena na periferiji ratovaia su obicno s vanjskim ne-prijateljima, ona unutarnja medu sobom, katkada cak zupa protiv zupe u jednom te istom plemenu i to cesto zbog jednog pasnjaka, jednog vrela; ona na primorju bavila su se u vec historijsko doba najvise gusarenjem i pljackanjem te su tako neizbjezivi bili sukobi ranije s grckim pomorcima, kasnije s rimskim trgovcima. Ova pocijepanost Ilira bila je uzrokom da nisu mogli organizirati jednu drzavnu za-jednicu. Samo jedan put ih je teska zajednicka nevolja slozila u velikom ustanku protiv Rimljana 6—9 po Kr., ali tada je bilo vec prekasno.
      Oko god. 400 pr. Kr. uslijedila je sa sjeverozapada vrlo jaka invazija rato-bornih Kelta, koji preplavise citav Balkan, dolazeci u zadnjim seobama cak do Male Azije. Za Ilire je ovaj keltski potres imao tu posljedicu, da su se neka pie-mena morala preseliti u drugo podrucje, druga su morala priznati Kelte za svoje gospodare, a treca opet morala su primiti samo sporadicno nove doseljenike. Tako bijase osobito na jugu, sto se za kasnija vremena moze naucno ustanoviti po ime-nima stanovnistva i po nalazima u nekropolama.
      Kelti bijahu i nosioci nove, t. zv. La-Tène kulture, cija je karakteristika pre-dominantna uporaba zeljeza i sasvim dotjerana keramika, koja je vec izradena na loncarskom kolu. Na Ilire je nova civilizacija uplivala samo djelomicno. U glavnom se narod konservativno drzao svojih starih tradicija i vrlo kasno prihvatio predno-sti zeljezne kulture.
      Za svoja obitavalista Iliri su volili uzdignute polozaje, po mogucnosti potpu-no izolovane, koji su se dali uspjesno braniti i sa kojih su mogli lako pregledati svoja polja u ravnici i odakle su imali dobre izglede na doline i na prolaze, odnosno
19