vecim trgovackim i prometnim sredistima, inace stanovnistvo govorilo je jos dugo svojim ilirskim, gdjegod mozda i keltskim jezikom, kako jos za IV stoljece svjedoci Sv. Jerolim. Romanizaciju provadali su u prvom redu trgovci sa svojim perso-nalom, koloniste, vojska i veliki kader upravnih cinovnika. Jos dañas mozemo po natpisima ustanoviti veliku djelatnost nekih trgovackih kuca kao na pr. Barbija na sjevernom primorju ili firme Marka Flavija Fronta na jugu.
      Vrlo zanimiv je sastav rimske vojske prvoga stoljeca u pokrajini Dalmaciji. Legije su se rekrutovale iz Gornje Italije i Male Azije, auksiliarne cete iz Hispa-nije i Belgije. Vojnicima veteranima koji su bili odsluzili svoj rok, davane su naj-bolje i najplodnije zemlje u okolici gradskih naselja, tako okolo Aenone, Jadere, u plodnom kastelanskom polju (Siculi) blizu Salone, u neretljanskoj dolini na teri-toriju Narone i t. d. Novaci iz Dalmacije naprotiv morali su nastupiti vojnu sluzbu u dalekim krajevima u Britaniji, na Rajni i u prokonzularnoj Africi.
      Na ovaj nacin postigla je rimska uprava s jedne strane da je snazna ilirska momead u svojim najboljim godinama boravila daleko od domovine u tudoj zemlji a s druge strane da je sa stranim vojnicima u Iliriku pospjesila proces opee asimilacije i romanizacije.
     Po gradovima primorja ostao je uvijek i grcki elemenat zastupan u dosta snaznom razmjeru. Njegov broj se kroz drugo i trece stoljece stalno povecavao time da je trgovina dovela u vece gradove primorja trgovee, radnike i robove s helenistickog Istoka koji su svi govorili grcki.
     Svojim krasno rasclanjenim primorjem, svojim sigurnim lukama i svojim velikim i malim otocima rimska Dalmacija posjedovala je sve uvjete za trgovinu i promet po moru. Trebalo je omoguciti joj dobre komunikacije sa zaledem. Stoga je odmah ispocetka pri uredenju pokrajine rimska uprava smatrala najhitnijim da u zemlji izgradi potrebne ceste. U tu svrhu bila je angazovana vojska, te su legi-jonari - pioniri u kratko vrijeme izgotovili citavu mrezu dobrih drumova. Vise od jednog nadgrobnog spomenika ovih tako zaposlenih vojnika uresen je relijef-nim prikazom zidarskog alata ili oruda upotrebljenog u napornim sumskim radnjama prigodom probijanja novih komunikacija. Rimljani su uvijek znali cijeniti vaznost dobro i strueno izvedenih cesta, uvjereni da su ceste preduvjet za razvitak prometa i trgovine i da do potrebe sluze vojsci za hitno, uspjesno manevriranje i napredovanje.
      U vezi s novom administracijom provineije sìstemizovana su i veca slozena naselja koja su imala gradski karakter. Neka su odmah vec pod Cezarom dobila rang i pravo rimske kolonije tako na pr. Salona, Narona, Epidaurum; druga kao Jader pod Augustom i njegovim nasljednicima; Aequum bio je ispocetka muni-
24