cipium te je malo kasnije podignut na cast coloniae. Gradovi u unutrasnjosti pokrajine morali su se obicno zadovoljiti stepenom i imenom municipija. Rimljani su katkad sacuvali tip ilirskog na visini utvrdenog grada kao u Asseriji, Nadinu, Varvariji, drugi put su silili urodenike da potpuno napuste tesko pristupacne visine i da se nasele u ravnici, tako u Delminium-u (Duvanjsko polje) i slicno u Aequum-u (Citluk kod Sinja). Svaka gradska opcina imala je svoj teritorij cije su granice katastralno bile uredene pod namjesnikom Dolabellom. U spornim slucajevima bila je kasnije visekrat provedena revizija. Ilirska plemena koja nisu imala vecih slozenih naseobina bila su organizovana u puckim opcinama ili zupama (civitates). Upravnik jedne ovakve civitas za vrijeme prve rimske oku-pacije bijase u godinama iza velikog ustanka jedan rimski casnik kao praepositus civitatis. Kada su se prilike sredile i kada su Rimljani opet imali povjerenje u svoje podanike dozvolili su da jedan domaci ugledan gradanin preuzme vodstvo zupe kao praepositus. Kao savjetodavni organ pomagao ga je zupni savjet. Za jurisdikciju provincije bila su ustanovljena tri srediáta (conventus), sjeverne civitates imale su svoj conventus u Scardoni, one iz srednjih krajeva u Saloni, juzne napokon u Naroni.
     Coloniae i municipia imale su administraciju Cisto po rimskom-italskom uzoru. Na celu grada stala su dva nacelnika duoviri iure dicundo koji su imali i nizu jurisdikciju. Svake pete godine bila im je duznost da revidiraju liste gradana, da sastave spis vojnih obvezanika, da ustanove porez i si., zvali su se tada quinquennales. Nadzor nad zgradama i policijsku sluzbu osobito na pazaru i sajmistu imao je drugi kolegij od dva edila (duoviri aediles). U Saloni i Naroni bila su oba kolegija spojena u jedan od IlII-vira (quattuorviri). U gradskoj upravi ucestvovalo je i opcinsko vijece (ordo decurionum). Funkcija gradskog nacelnika ili edila ili cak dekuriona predstavljala je ispocetka veliku cast, ali buduc da je bila spojena s dosta velikim izdacima za razne priredbe i igre gradani su sve to vise izbjegavali da budu birani i zvani na upravu mjesta. Konacno nije preostao drugi izlaz, te su imucniji ljudi, cak maloljetni bili imenovani za opcinske upravnike.
     Osim na kopnu bilo je takoder na otocima gradskih naselja; stare grcke kolonije Issa, Pharos, Korkyra melaina nastavljale su — premda lisene svoje ranije samostalnosti — svoj gradski zivot u okviru rimske provincije. Na vecim otocima sjevernog Jadrana razvilo se obicno najvece mjesto u gradsku opcinu kao Curicum, Arba i Apsorus. Sve ove kolonije i municipiji na primorju i na otocima lijepo su napredovale u dugom periodu nesmetanog mira i postale malena kulturna sredista. Javne zgrade kao hramovi, curia, thermae obicno podignute
25