Moguce je, da su stari Hrvati dobavljali ovo oruzje davnim trgovackim putem, koji je od Istocnog mora rijekom Vislom isao do zakarpatske Bijele Hrvatske sa kojom Hrvati na jugu ne bi tako bili prekinuli svaku vezu. Ponos kninskog muzeja su brojne, lijepe i ukusne nausnice iz bronca i pozlacenog srebra. One su prema bizantinskim tipovima bile izradene u originalnim oblicima od domacih zlatara u dalmatinskoj Hrvatskoj.
Doba srednjevjekovnih slobodnih opcina (g. 1102—1420).
     Izumrce hrvatske narodne dinastije dade povoda Madarima, da se mijesaju u hrvatske poslove, i priliku, da ozivotvore svoje teznje za ekspanzijom i za mo-rem. Arpadovac Koloman bi priznat i okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije (god. 1102—1107) i istocna obala Jadrana, sjeverno od Neretve, dode za nekoliko vjekova pod okrilje krune sv. Stjepana. Obala juzno odatle ostade u posjedu srednjevjekovne srpske drzave. Kotor postade »vjerni i stoini i ljubljeni« grad Nemanjica (do g. 1371); a Dubrovnik je, priznavajuci za gospodara redom bizantin-skog cara, mletackog duzda i ugarskohrvatskog kralja, postepeno izgradivao svoju fakticnu samostalnost.
      U nastojanju, da personalnu uniju sa hrvatskom kraljevinom u praksi pre-tvore u realnu ovisnost, naidose Madari na vjekovni otpor snazne hrvatske vlastele Subica, Kacica, Nelipica, Kurjakovica. Unutrasnjost Dalmacije, popriste vjecnih borba nemirne i buntovne hrvatske gospode, malo nam je ostataka sa-cuvala iz ove dobe. I ono, sto se je podiglo, popalise Tatari ili poharase Turci. Ri-jetki srednjevjekovni »burgovi« na nepristupnim brijegovima strse u sjevernoj Dalmaciji; osamljena su pojava slikovite rusevine crkve sv. Spasa na vrelu Cetine sa masivnim tornjem poput utvrdene kule. Najzanimljiviji spomenici u unutras-njosti Dalmacije su srednjevjekovna groblja sa steccima. To su proste pacetvorne ploce ili masivni, neizdubeni sarkofazi naokrupno isklesani iz kamena i povaljeni nad mrtvacevim grobom. Ove grobne spomenike, kojih ima dosta u Dalmaciji a jos vise u susjednoj Bosni, narodna masta pripisuje pokoljenju gorostasa, koje je te velike kamene postavljalo na grob svojim milima, eda im divlje zvijeri ne raz-nesu kosti. Nauka ih je dosada, a bez dovoljnog razloga, stavljala u prevec usku vezu sa pojavom vjerske sekte bogumila. Na tim su steccima isklesani primitivni motivi, koje svugdje puk voli kao oruzje (mac, stit, koplje), poljsko oruzje (srp, noz), zvijezde i polumjesec. Pogdjekad su na njima prikazani prizori iz zivota; djevojke i momci sto igraju kolo ili lov na jelene i medvjede ili pak junaci pod
e
39