da li prevladuje svjetlija boja ili tamnija, prema tome kakva je sudbina bila dosudena pojedinom kraju, da li je bilo vise boli, cemera i jada ili srece i veselja.
     To je ona primorska planinska narodna dusa cista i otvorena koja zivi i bitise u vedrini zagorskog vidika i kojoj se u zamisljenom pogledu zrcale cedni ideali zivota. Ona ljubi one gole visine sa kojima se otvara nepregledno obzorje; ljubi onaj goli krs, koji ju mori gladom i jadom; onu mutnu vodu sto u procjepi stane i sahne. Vrlinu toga duha treba prouciti i na toj podlozi stvoriti narodno dobro — a narodno umijece — koje mu stariji ostavise u svijesti cuvati kao amanet.
     Imajmo uvijek na umu da narodno »umijece« i narodna »rijec« dva su velika amaneta koje treba da pomno cuvamo, ako hocemo da se ta karakteristika, cvijet i dusa naseg imena, odrzi kao vjecna i mila oznaka nasega roda.
     Sve te konstatacije ispunjaju nas samosvijescu i ponosom sto nam se je narodna umjetnost sacuvala vijekovima, i pregnimo svima silama da to svoje blago odrzimo!
Kamilo Toncic-Sorinjski
68