nicki odnosaj i boravak njegov u Bologni (ili Parmi) kod Parmigianina. Od po-cetka cetrdesetih godina pa sve do svoje smrti djelovao je Medulic u Mlecima, gdje on najprije (prestavljajuci stil Parmigianinov u mletacko slikarstvo) utjece na mladog Tintoretta, dok sam, krajem cetrdesetih godina, podlijeze utjecaju Tizianovu. U posljednjoj fazi reci bi, da na nj utjece Tintoretto. Pored toga ima u umjetnosti Medulicevoj jos jasnih tragova rimske skole Rafaelove (uvjetovanih u jednu ruku Parmigianinom, a u drugu bakrorezima Raimondijevim). O slozenoj umjetnosti Medulicevoj nije jos do danas recena posljednja rijec. Tako nije cudo, da se danas najbolji poznavaoci njegova djela, Adolfo Venturi i Bernhard Berenson, ne slazu u atribucijama. Dok prvi pridijeva Medulicu 11? djela, drugi je taj broj smanjio na 89. Glavna su djela Meduliceva reproducirana u knjizi A. Uvodica »Andrija Medulic nazvan Schiavone, dalmatinski slikar XVI stoljeca«, Split 1934, izdanje Galerije umjetnina Primorske banovine, svezak III.
      Stjepan Cr nota (Stephanus de Cernota pictor, Stephano Cernotto, »Stephano discipolo de Titiano«), uvazen mletacki slikar u trecem deceniju XVI stoljeca, ostao je u nas do danas gotovo sasvim nepoznat. Potjece iz prastare hrvatske porodice, koja se javlja vec u XI stoljecu, a roden je u Rabu. O njegovu je zivotu sacuvano veoma maio dokumentärnih vijesti. Prvi put se spominje 1530, a jedna isprava od 26 listopada 1548 kaze, da je vec mrtav. Od njega su danas poznata samo tri djela: slika apostola sv. Petra, signirana i datirana 1536, u mletackoj crkvi SS. Giovanni e Paolo, i njen nesignirani pendant apostol sv. Pavao (u galeriji becke Akademije), koju je zavjestao 1532 patricij Paolo Cornaro. Ove su se dvije slike nekad nalazile u prostorijama magistrata »del Monte Nuovissimo« u mletackom Palazzo Camerlenghi, a izmedu njih je visjela Crnotina najzamasnija slika »Isus goni trgovce iz hrama«, koja se danas nalazi u »Antichiesetti« Duzdeve Palate u Mlecima. Ova se prije pridijevala Bonifaciju Veronesu, ali je Wickhoff i subjektivnim i objektivnim razlozima utvrdio, da je djelo Crnotino, istaknuvsi, da je Crnota znatno unaprijedio slikovne probleme mletackog slikarstva, nadmasivsi i samog Bonifacija.
     Martin Kolunic-Rota, bakrorezac, roden je oko 1520 u Sibeniku, a umro 1583 u Becu. Nije utvrdeno, da li je bio izdanak hrvatskog plemena Kolunica, koje je isprva zivjelo u staroj hrvatskoj zupi Psetu u bihackoj krajini, ali je vjerojatno, da je on svoje hrvatsko ime polatinio u Rota. Djelovao je iznajprije u Mlecima, Firenci i Rimu. U svoje rano vrijeme kopira on bakroreze Dürerove i reze u bakar slike G. B. Franca, Tiziana, Luke Pennija, F. Zuccara, Rafaela, Michelangela. Osobito je cuven njegov veliki bakrorez po Michelangelovu »Posljednjem sudu«, kojega je trecu plocu pored drugih nedovrsenih ploca poslije
59