teskih borba te iza poraza Delmata sva ilirska plemena do Save na sjeveru i otprilike do istocnih granica Bosne bila su podjarmljena rimskoj imperiji. Jedna je posljedica ove vazne pobjede bila i ta da su tek sada Rimij ani postali apsolutni gospodari citavog primorja istocnog Jadrana.
     Pobjedeni Iliri morali su od tada poslati svoju momead u rimsku kopnenu vojsku, a oni iz primorskih krajeva u rimsku flotu. Pri organizaciji rimske mor-narice genijalni admiral Agripa preuzeo je od Liburna lagani, ali brzi tip njihovih lada. Poznato je da su ove lagane liburnae s ilirskom momeadi, komandirane od Agripe, znatno pridonijele godine 31 pobjedi u bitei kod Aktiuma protiv goro-stasnih ratnih lada sa osam i deset redova vesala Antonija i Kleopatre.
     Iliri su davali rimskoj mornarici odlicne mornare i ratnike. Rim je imao dvije pomorske baze, jednu za Jadransko more u Ravenni, drugu za Tirensko more u Misenumu kod Napulja. Racuna se, da je u ravenatskoj iloti sluzilo 40% Delmata i 10% Panonaca, dakle 50°/o Iliraca. U floti, koja je stacijonirala u Misenumu, broj ilirskih mornara bio je manji. O jakom ucestvovanju Ilira u mornarici svjedoce nam nadgrobni natpisi ravenatskih classiarija, a za godinu 69 po Kr. imamo takoder direktnu vijest kod Tacita. Narodnost naime vojnika rimske ratne mornarice cesto je ñapóse biljezena na epitafijima iza imena po-kojnika, kao natione Dalmata, natione Maezaeus, natione Pannonius. Ali i gdje toga ethnikona nema, mozemo vec po samom imenu ustanoviti ilirsku narodnost doticnoga mornara. Imena na pr. kao Bardus, Dabalus, Licca, Plator ilirskoga su podrijetla. Iza 26 ili vise godina sluzbovanja po moru ilirski mornar bi postigao pravo na rimsko gradanstvo — neki vec u visem rangu kao optio ili cak centurio. Kao veterani, po jeziku i obicajima vec porimljeni, ili su ostali sa svojom obitelji u mjestu svoje dugogodiànje sluzbe, ili bi posli u novoutemeljene coloniae i muni-cipia, gdje bi ih car obdario zemljistem i noveem, a samo se mali broj povratio u svoju staru domovinu. Na taj nacin je uz vojsku takoder i mornarica mnogo doprinijela za sirenje oficielnog latinskog jezika i rimske kulture osobito na Primorju.
     Podjarmljeni Delmati ipak su se tesko mogli snaci u prilikama rimskih pedanika i pokusali su nekoliko puta otresti se tog jarma. Isto tako su vrlo tesko osjecali izgubljenu slobodu Panonci pokoreni od Augustovog pastorka, kasnijega cara Tiberija. Jedne i druge pritiskivali su veliki porezi i neobicno brojno no-vacenje mladih ljudi. Zajednicka nevolja ujedinila je napokon sve Ilire u velikom ustanku koji je godine 6 po Kristu, za Rimljane iznenadno, buknuo u zemlji Desitijata i munjevitom brzinom se prosirio od Dunava do Jadrana. Ova zadnja velika reakeija Ilira protiv Rimljana ne samo da je osujetila rimske velike
22