su uzimali, da je Nikola boravio neko vrijeme u Francuskoj. Ali ovo misljenje nije prihvaceno. Svakako je Nikola, taj »phantasticus et barbarus«, znacajna i osebita pojava u umjetnosti talijanskog quattrocenta.
      Pavao Dubrovcanin (Paulus de Ragusio), medaljer, roden je, vjerojatno, oko 1420 u Dubrovniku od oca Antuna. Prva je pouzdana vijest o njemu iz godine 1447, kad se spominje kao pomocnik Donatellov u Padovi. Poslije boravi u Napulju (gdje je dosao u vezu s Pisanellom) i Urbinu. Nerijeseno je pitanje o njegovu radu u Dubrovniku (pri Knezevu dvoru i pri izradivanju moneta). Nije poznato, kad je umro (1474?). Od njega su sacuvane cetiri medalje: tri na napuljskog kralja Alfonsa V Aragonskog (jedna signirana) i jedna na Federiga da Montefeltre grofa od Urbina (signirana kao i ona prva: Opvs Pavli de Ragvsio).
     Lucijan Vranjanin (Luciano Laurana, Dellaurana, da Urbino, Martini, Lutianus quondam Martini de Jadra), roden 1420/1425 po svoj prilici u Vrani kraj Zadra, a umro 1479 u Pesaru, cuveni arhitekt, dolazi 1446 (?) u Napulj, gdje izvodi nacrt za Triumfalni luk Alfonsa Aragonskog u Novom Kastelu. Venturi drzi, da je izveo i neke gradevine za Renata Anzuskog (kasteli Villeneuve - les Avignon i Tarascon). 1465 djeluje u Mantovi, a iste ga godine poziva Federigo da Montefeltre u Urbino, gdje do 1472 izvodi svoje remek-djelo, velicajni Palazzo Ducale, koji je kasnije toliko pregraden i izmijenjen, da je danas tesko reci, kakav je bio u XV stoljecu. Svakako je Lucijanovo djelo izvanredno skladno dvo-riste, gdje se, narocito u kapitelima, opazaju utjecaji rimske antike. Iz Urbina otisao je Lucijan u Pesaro, gdje je i umro. Lucijanov arhitektonski stil ima doduse svoj korijen u ranoj firentinskoj renesansi (Brunellesco), ali se on po vremenu sve vise razvija u visoku renesansu, povodeci se u jednu ruku mnogo za antikom, a u drugu za nacelima suvremenih teoretika, narocito L. B. Albertija. Lucijanu su se pripisivale i neke arhitekturne slike s figuralnom stafazom, pri cemu je zanim-ljivo istaknuti, da je B. Baldi 1724 tvrdio, da se na nekima od njih nalaze i »sla-venski« natpisi. Prema danasnjem stanju nauke sve su ove atribucije prilicno hipoteticne, pa se drzi, da su najbolje medu ovim slikama (one u Urbinu, Berlinu i Baltimoru) djela ferrarske slikarske skole.
     Vjerojatno je Lucijanov rodak bio Franjo Vranjanin (Francesco Laurana, Loreano, Dellaurana, F. Adzara, Azzara), roden 1420/1425 (?) u Vrani kraj Zadra, a umro 1502 u Avignonu (?), vajar, medaljer i graditelj. Prvi put se spominje 1456/1458 pri gradnji napuljskog Triumfalnog luka. Od 1461 do 1466 boravio je na dvoru Renata Anzuskog u Provansi. Poslije djeluje na Siciliji, u Napulju, Marseillu i Avignonu. Uzima se, da je u svojoj mladosti radio i u Sibe-niku. U Riminiju, gdje je radio na ukrasu cuvenog Malatestinog hrama, djelovao
54