kucstva i crkvenog ruha iz ove dobe, jer je barok roden u vijeku crkvene protu-reformacije, bilo doba, koje je trazilo vanjski sjaj u crkvenom obredu i zivotu. Ali sve je to vrlo malo i blijedo prema bogatstvu i osebujnosti umjetnicke djelatnosti u ranijim vjekovima.
     Dalmacija je u zadnje vrijeme Mlecica i pod birokratskom hladnom upra-vom Austrije u prvoj polovici prosloga vijeka polagano umirala u prosvjetnom i kulturnom pogledu ocekujuci uskrsnuce svojih energija i sposobnosti od narod-nog preporoda XIX vijeka.
     Nekoliko decenija narodne borbe, koje su urodile uvedenjem hrvatskog jezika u skole i javni zivot i koje su tjesnje u zajednickom cilju povezale selo i grad, preporodile su Dalmaciju i u dusevnom pogledu. Neistrosene energije i sposobnosti sela dobise ponovo, u gradskoj kulturnoj sredini, konkretne oblike i donijese ploda. Zadnjih decenija proslog vijeka javljaju se imena slikara i kipara u Dalmaciji; osvitom novog vijeka ona postaju brojnija i snaznija. Sve je nadvisio Ivan Mestrovic, nikao u dalmatinskoj Zagori, koji se je vec nametnuo postovanju citavog kulturnog svijeta. Njegov kralj Petar na starinskim vratima Pila u Du-brovniku, njegov monumentalan mauzolej obitelji pomoraca Racica uvrh glavice kod Cavtata, njegov Marulic zgodno smjesten ispred renesansne palace i ogromni Grgur Ninski u Peristilu u Splitu kao i fini relijef bana Berislavica u staroj gradskoj trogirskoj lozi izgraduju i obogacuju zadnjim, savremenim doprinosom izgled dalmatinskih gradova; oni dokazuju ujedno, da je Dalmacija na najboljem putu da obnovi tisucljetne tradicije kulturnog i umjetnickog zivota.
Ljubo Karaman
52