>
je bila na glasu (sr. ime »dalmatika« za stanovitu formu crkvenog odijela). Takav bujno razvijen promet sakupljao je u gradu i u njegovoj luci vrlo sareno drustvo, koje je govorilo latinski, grcki, ilirski i mozda jos kojim drugim jezikom. Tu su se uz domace gradane i seljake sastajali mornari, trgovci i zanatlije iz dalekih krajeva, rimski cinovnici, casnici i vojnici, mnogobrojni radnici i robovi. Tudi elementi koji su tako dolazili u Salonu i u pokrajinu, bilo za stalni boravak, bilo samo prelazno, nosili su sa sobom svoje narodne obicaje, svoj nacin zivota i svoju religiju.
     Ako je odmah poslije rimske penetracije u prvom vijeku duboko prodrla u unutrasnjost zemlje, osobito po vojnicima grcko-rimska drzavna religija, asimi-lirajuci primitivne kultove ilirskih plemena, razvitkom rimske svjetske trgovine rasirili su se i u Dalmaciji, osobito u Saloni, strani kultovi kao onaj Kybele, Attisa, Adonisa, egipatske Iside, Osirisa, Ammona, sirijskog Bala, Dolichena, cak i oni koji su ranije bili prezirani od grcko-rimskog duha, na pr. stovanje perzijskog boga svijetla, Mitre, i napokon takoder vjera krscanska. Tako je i za duhovni zivot na Jadranu pomorski saobracaj i promet igrao najvazniju ulogu.
      Pri kraju III vijeka po Kr. bijase u Saloni i njezinoj okolici promet neobican i vanredno zivahan: pócela se je graditi u blizini grada velika palaca za mocnog cara Dioklecijana. Taj vladar koji bijase jedan od najsnaznijih rimskih impera-tora, sin je ilirske zemlje i rodio se je po vjerodostojnoj tradiciji u Saloni. Od prostog vojnika popeo se je do najvece vojne casti u drzavi i napokon do carskog prijestolja. Iza kako je spasio drzavu od vanjskog neprijatelja i pri kraju svoga sretnog vladanja zemlji dao novi unutarnji uredaj, odluci da odlozi carski grimiz i da se povuce u svoju veliku utvrdenu villu ili palacu nazvanu Aspalathos, mozda po nekom cvijetu, koju je dao sagraditi u blizini svog rodnog mjesta. Nije nam poznato ime arhitekta koji je izveo velebnu zgradu koja je ostala do danas naj-vazniji i najimpozantniji spomenik antikne Dalmacije. Vjerovatno je car povjerio novogradnju jednom helenistickom arhitektu, koji je razne elemente utvrdenog tabora, helenistickog grada i privatnog otmenog stana znao spojiti uz carev mau-zolej i Jupitrov hram u jednu novu monumentalnu cjelinu. Za ovu carevu palacu bio je kroz deset i vise godina zaposlen veliki broj radnika, nosaca, drvodjelaca, klesara, zidara. Iz kamenoloma obliznjeg Braca vozile su neprestano solinske teretne lade gradu, a na drugim vecim brodovima je doveden iz Egipta granit i porfir za stupovlje u palaci, za carev sarkofag, donesene su i sfinge, da budu cuvarice groba i jos koja egipatska skulptura da uresi carev dom.
     Po ostacima Dioklecijanove palace, osobito dobro sacuvanom carevu mau-zoleju, Jupitrovu hramu i peristilu koji, premda je dobio drugi okvir, jo§ uvijek
27