povecao je Venturijev broj Óulinovicevih slika na petnaest, dok ga je A. Moschetti reducirao na deset. Culinovic slika od reda Bogorodice i svetacke likove. Izuzetak cini »Portret mlada muskarca« (Louvre, zbirka André). U svom radu povodi se nas majstor vjerno za svojim uciteljem Squarcionom. Kolorizam je Culinovicev naskroz mletacki. Osnovne su njegove sare: svijetlo-zuta sa smedim sjenama, ruzicasta sa crvenom, ljubicasta i modro-zelena, koje utjecajem Jacopa Bellinija bivaju po vremenu dublje, tamnije i socnije.
     Ivan Duknovic (Giovanni Dalmata, Giovanni da Traù, Johannes Duk-nowich de Tragurio), vajar i arhitekt, roden je oko 1440 u Trogiru, a umro poslije godine 1509. Nije sasvim izvjesno, da li je on onaj »uno di Schia-vonia il quale era buonissimo iscultore«, sto ga spominje Filarete u svom »Trattato dell’ architettura«. Vjerojatno je, da je dosao oko 1460 u Rim, gdje je najprije radio ili u radionici Paola Romana ili u onoj kojega lombardijskog majstora. U zajednici s Andrijom Bregnom izveo je grobne spo-menike Tebaldijev i Ferricijev u rimskoj crkvi S. Maria sopra Minerva. S Minom da Fiesole oltar u crkvi S. Marco, korske pregrade u Sikstinskoj kapeli
i	veliki grobni spomenik pape Pavia II, kojega se fragmenti danas nalaze u Rimu (Museo Petriano) i Louvru. Isto je tako fragmentarno sacuvan grobni spomenik kardinala Erolija. Pored toga pripisuju mu se u Rimu jos neka manja djela. Sve je to nastalo prije godine 1480. Od godine 1481 dalje boravi Duknovic na dvoru kralja Matije Korvina u Budimu. Tu su nastala njegova dva relijefna portreta kralja Matije i njegove zene Beatrice Aragonske (danas u Becu). Sva su ostala ovdje izvedena djela izgubljena, a za neka se kaze, da su ih Turci 1526 odvezli u Carigrad, gdje su netragom isceznula. Za vjerno sluzbovanje darovao je 1488 kralj Matija Duknovicu kasteo Majkovac (»ad Savum flumen positum«), ali ga nas majstor nije nigda primio u posjed. Tako se on, vjerojatno pocetkom devedesetih godina XV stoljeca, vratio opet u Rim. 1498 bio je u Mlecima, gdje je izveo relijef Bogorodice za biskupa Nikolu Franca. Posljednje je njegovo djelo nastalo 1509 (grobni spomenik blazenog Girolama Gianellija u stolnoj crkvi u Jakinu). Venturi mu pridaje kipove sv. Tome i sv. Ivana Evan-delista u trogirskoj stolnoj crkvi, pa bistu Carla Zena u mletackom Museo Civico Correr. Najzamasnije djelo Duknovicevo bio je zacijelo grobni spomenik pape Pavia II. Vasari kaze za nj, da je »la più ricca sepoltura, che fosse stata fatta d’ornamenti e di figure a Pontefice nessuno«. Nekoliki sacuvani stari crtezi Grimaldija, Benedetta da Rovezzana i Girolama Ferrarija, pa bakrorez u djelu Ciacconijevu »Vitae Pontificum« dopustaju, da se spomenik rekonstruira u svom prvotnom obliku. Medu alegorijskim kipovima, koji su ga ukrasavali, najljepsi
56