raca dlijeta prikazao rasne tipove mornara, kapetana i dalmatinskih zagoraca, koje je vidao u svagdasnjoj vrevi sibenske luke. Najbolje je njegovo skulptursko djelo kapela i raka sv. Stasa u splitskoj katedrali (g. 1448). Na svecevoj raci su cetiri sveta naucitelja crkve koji nemirnim kretnjama kao da izlaze iz pretijesnih okvira; a u sredini je veoma dramaticno Bicevanje Krista, koji snaznim zamahom già ve mestrovicevskog izraza udara o stup.
      Majstor Juraj prelazi i po svojem znacenju i po svojem uplivu granice pro-vincijske umjetnosti. Njime je Dalmacija kamatima vratila, sto je primila od Italije. Njegova je umjetnost presla Jadran i on nam je ostavio lijepih tragova svoje djelatnosti na suprotnoj obali u Ankoni. U Dalmaciji pak njegov se je pravac cvrsto ukorijenio za vise decenija u domacim radionama od Raba do Kotora. To je razumljivo. Iz citave pokrajine, iz grada i sa seia, dolazili su u Sibenik, gdje je Juraj rukovodio gradnjom velebne katedrale, graditelji i klesari da pod vodstvom majstora Jurja izuce zanat. Brojne palace, balkoni i portali, pa crkve i crkveni namjestaj diljem dalmatinske obale pokazuju tipicne kapitele majstora Jurja s bujnim, kao plamen zivim liscem i kapitele sa dvostrukim redom lisca, sto se kao pod udarom vjetra sagiba u protivne smjerove. I slobodni Dubrovnik primio je Jurjevu gotiku: sva raskos njegove umjetnosti prosuta je u klaustru Bijelih fratara u ovom gradu (oko g. 1480) i u prozorima Dvora.
     Izmedu vrlo brojnih daka i pomagaca majstora Jurja, koji nose listom hrvatska imena, istice se Andrija Alesi rodom iz Draca u albanskom primorju. Podatne i nesamostalne naravi, Alesi je najprije radio u gotickim oblicima majstora Jurja, a potom se je prikljucio Nikoli Firentincu, donosiocu renesanse u Dalmaciju, te je od njega, barem dijelom, prisvojio renesansne oblike. I tako je Alesi, koga u skulpturi lako prepoznajemo po kipovima mlohavih misica i dugo-ljaste glave, postao predstavnikom zanimljive prelazne faze u umjetnosti naseg primorja. Alesi je u mjesanom goticko-renesansnom slogu podigao krstionicu katedrale u Trogiru (g. 1467) i lijepu palacu Korijolana Cippico, ucenog pisca i mecene umjetnosti u istom gradu (oko g. 1470).
     Renesansa se je javila u Dalmaciji gotovo u isto vrijeme kao u Mlecima t. j. koncem sezdesetih godina XV vijeka. Dok je slavni firentinski majstor Michelozzo bio zaposlen utvrdivanjem grada Dubrovnika strasna eksplozija iz temelja je rasklimala zgradu knezeva Dvora majstora Onofrija (g. 1463). Michelozzu je bilo povjereno, da na brzu ruku napravi nacrte obnove propalog Dvora. Po nje-govom odlasku mora da su, po ostavljenom nacrtu ili modelu, bile izvedene krasne polukruzne arkade trijema kojima je Michelozzo, bas na cas, unio u Dubrovnik mladenacku vedrinu prve firentinske renesanse.
7
47