je jos poslije dvadeset i vise vijekova mletacka navigacija Jadranom bila uvjeto-vana od posjeda dalmatinskog primorja.
     Tako su jos tijekom sestoga vijeka pr. Kr. iseljenici iz Knidosa u savezu s Korkiranima osnovali grcku koloniju na otoku Korculi, neznamo nazalost na kojem mjestu, mozda u samoj Lumbardi gdje je kasnije bila kolonija Issejaca. Dorci iz Sirakuse naselise se koncem petoga vijeka na otoku Visu izgradivsi Issu, koja je opet sa svoje strane osnovala pocetkom cetvrtog vijeka novu naseobinu na otoku Korkyra melaina (Korcula) gdje je dañas selo Lumbarda. O postupku prigodom osnivanja ove nove kolonije i o podjeli raspolozive zemlje sacuvao nam se vrlo dragocjen natpis — jedini ove vrsti. Otprilike istodobno s Issom utemeljen je grad Pharos (dañas Starigrad) na otoku Hvaru. Issa je imala i svoj posjed na kopnu, njene su podruznice Tragurion (Trogir), Epetion (Stobrec) i sama Salona (Solin). Bezdvojbeno su Grci takoder u Naroni (Vid kod Metkovica) drzali svoju bazu za trgovinu u neretljanskoj dolini i grcki trgovci bili su jako zastupani u Epidauronu (Cavtatu), Rhizonu (Risnu) te u Butoi (Budvi). Za neke grcke naseobine znamo da su doista postojale na nasem primorju, jer imamo njihov novac ili historijske vijesti o njima, ali do dañas nismo u stanju da od-redimo njihov polozaj (tako za Herakleiu, za mjesto cije je ime pocelo sa Dim...(?) i Anchiale).
     Svaka grcka kolonija imala je okolo svog jakim zidinama utvrdenog grada dovoljno obradene zemlje za prehranu svojih stanovnika. Ali ratarstvo i ribarstvo bijase zanimanje samo manjeg dijela pucanstva, glavnu zaradu dobivali su od svoje trgovine s ilirskim ziteljstvom. Trgovina bila je dosta unosna tako da je vladalo u ovim gradicima prilicno blagostanje; neke kolonije kao Issa, Pharos, Korkyra, Herakleia i Dim ...(?) kovale su cak i svoj novac. Premda daleko od zemlje matice ovi osamljeni i izlozeni pioniri grcke kulture cuvali su brizljivo i s pietetom tradici ju stare domo vine u javnom i privatnom zivotu. Nazalost nasa arheologija jos nije sistematski istrazila dragocjene ostatke ovih kolonija; sto se je vise ili manje slucajno naslo, osobito na Visu, bilo to ulomak arhitekture, bilo nadgrobna stela ili vaza ili kipic iz groba, svaka i najsitnija stvar odaje ruku grckog majstora i svjedoci nam o onom profinjenom ukusu koji se bitno razlikuje od kasnijih proizvoda prakticnog i priprostog Rimljana.
     S ilirskim slobodnim plemenima grcki koloniste ispocetka su zivjeli u do-brim odnosima, tako da su na otocima neke urodenike cak sebi asimilirali i primili u svoju gradsku organizaciju. Od trgovine imali su i jedni i drugi uzajamnu ko-rist. Nastao je preokret, cim je pócela politicka i socijalna organizacija Ilira. Po-liticki sukobi, ratovi i najvise ilirsko gusarstvo ugrozavali su grcku trgovinu i
16