ne dosegne... A vi ste pametna djevojka, pa uvidate, da je najbolje reci svome poglavaru svu istinu. Ako vas je ta nakana amo dovela, moram da vas pohvalim.
    —	Ja niti ne slutim, vasa milosti, gdje se sad nalazi moj brat.
    —	Vi niti ne slutite? — naglasi Barbarigo svaku slovku.
    —	Doista ne slutim, niti mogu slutiti. Mene je iznena-dilo sto sam jutros cula.
    —	Da vi nista ne znate, to mi je tesko vjerovati! Nije moguce, da bas nista ne znate, kada, kuda i kako je nestao vas brat?
    —	Bas nista, vasa milosti. Ja jos nikad nisam lagaia! Da sto znadem, rekla bih: znam gdje mi je brat, i evo moje glave, ali ga odati ne mogu! Ja ga od jucer ujutro nisam vise vidjela.
    —	To vjerujem. Ali ste se i oprostili s njime prije nego sto je krenuo u Solin?
    —	Jesam, vasa milosti, onako kao sto smo se oprastali svaki dan, kad je imao na gradskoj medi sluzbu. On se u grad nije vise povratio, jer bih ga ja svakako vidjela.
    —	Ali, kad se je s vama oprastao, nije vam zatajio, si-gurno vam nije zatajio svoje namjere.
   —	Svoje namjere? Ja ne znam uopce nista o kakovim bratovim namjerama.
    —	Ipak vam je nesto rekao u casu oprostaja, kad je posao na mejdan?
    —	Nista, vasa milosti. Na pragu nase kucice rekao mi je: — Sestro, neka te Bog cuva! — I kad je izgovorila te rijeci, briznula je sirotica u grcevit plac.
    Barbarigo je cekao, da se bijednica isplace, a medutim je izmijenjivao znacajne poglede s Lukom. Kad se je djevojka malo primirila, Barbarigo nastavi:
    —	Je li vam poznato, da sam bio uvijek sklon i milostiv prema vasemu bratu?
    —	To mi je poznato, vasa milosti.
    —	Momak mi se svidao, pa mu ni ja nisam tajio svoje naklonosti.
    —• Brat mi se je opetovano pohvalio naklonoscu vase milosti.
   —	To mi je ugodno cuti! Ali bas stoga ne mogu da dovoljno pozalim, sto se nije pokorio mojoj zabrani, koju sam izdao, kad sam doznao, da je posao i poveo svoju cetu do solinske rijeke, da dijeli mejdan s kliskim agom.
149