—	Dakle se s gradackim nadvojvodom niste mogli spo-razumjeti?
    —	Nadvojvoda Karlo samo je sladak. Kod njega lijepih rijeòi na pretek; ali, kako ono vele Talijani, od lijepih rijeci nikad kupus mastan!
   —	To je istina, — nasmija se knez. —
   —	A pametni car, sto je pak on odlucio?
   —	Car mi je po nadvojvodi porucio, neka se strpimo jos koju godimi, dokle mine primirje s Turcima.
    —	Mudri je Rudolf to u zvijezdama procitao, ili na§ao na dnu svojih alkemijskih lonaca! Boze dragi, kakvi nas jadi biju od 1527. godine! Iznizali se na prijestolju sami zlocinci ili ludaci! — razljuti se knez.
    —	Nadvojvoda se je domisljao, kako ce djelovati na me takav odgovor. Stoga, da me toboze otsteti za trud i za siine troskove sto sam podnio, ponudio mi je ispraznjenu biskupsku stolicu u Senju.
    —	A vi ste pristali?
    —	Da sam mogao, bio bih najradije smjesta odbio! Ali,, promislio sam: ako odbijem, uvrijedit ce se, pa cu naskoditi samoj stvari. Utekao sam se lukavstini, pa sam odgovorio: »Visosti! biskupska stolica u Senju moze cekati, ali pitanje Klisa ne moze«!
    —	Sto ste pak dalje poduzeli?
   —	Kad sam se osvjedocio, da kod nadvojvode ne cu opremiti nista, obratio sam se na Nuncija s molbom da po-dupre nasu stvar kod Svetoga Oca. Nuncij ili zapravo njegov opunomocenik Pietro Calvucci, bio je otprije upucen u stvar po samom nadvojvodi. Ali to zauzimanje nadvojvodino ima se shvatiti samo tako, da je nadvojvoda, pod izlikom oslobo-denja Klisa, zelio izmusti od Pape novaca! Calvucci, svaka mu cast, odmah se je svojski zauzeo za stvar. Opsirno je pisao ne samo drzavnom tajniku u Rim, vec i samom Sve-tom Ocu.
    —	Je li pak Sveti Otac pristao?
   —	Odmah! Vaznost Klisa shvaca se svuda bolje nega li kod onih, koji su prvi pozvani da se za Klis zauzmu, a to su Habsburgi! Calvucci je nakon malo dana dobio odgovor, te mi nije preostalo, vec da se dogovorim s njime glede svih potankosti; i mi smo se glede svega tocno sporazumjeli.
   —	Papa ce dakle poslati pomoc?
   —	Zasad samo u hrani i zairi. Papinske ce cete docì istom poslije nego osvojimo Klis.
182