Nasta dasovita sutnja. Bozo gucne iz vréa, obrise des-nim dlanom usta i brkove, pa prihvati:
    —	Eto sam, Bogu hvala, desetak godina na moru. Vidio sam dosta svijeta. Ali nevolje kakva je nasa nisam vidio nigdje!
    —	To ti vjerujem, Bozo. Slu§am ja kojiput kod strica kanonika razgovore pametnih ljudi. Cuo sam od njih, da se svaki Boiji narod necemu nada, da za ne£im tezi, da nastoji kako ce mu biti bolje. A mi? Cemu se mi nadamo? Niti se demu nadamo, niti za éim tezimo. Koja li je jedina naSa mi-sao i íeínja?
   —	Kako da bolje ugodimo nasim gospodarima! — do-metne Bozo.
    —	Kojima se nasi koljenovici najvise ulagivaju, a ne bi trebali! ,
    —	Tako je — potvrdi Marko. — Posten covjek ne ula-giva se nikomu. Ide svojim putem.
    —	Nije samo to, braco. Mi si razbijamo glave najvise time, da li su i s kim su na§i gospodari u miru ili u zavadi. Jesu li u miru, taj mir mora da i ñama bude svetinja; zavade li se s kime, moramo da po njihovoj zapovijedi prolijevamo svoju i tudu krv. Eto, to vam je sve na sto mi imamo prava!
    —	Da su bar ti nasi gospodari junaci bolji od ñas! — stisne Saku Bozo.
   —	Vidjelo se jucer! — upadne Marko. — Nikad viSe onake prigode!
    —	Valaj bismo se veselili dañas, da smo zaplijenili ona dva gusarska broda!
    —	I bradu bismo posteno omastili!
    —	Dabome! ima ti kod gusara svakog Bozjeg dara.
   —	Pa sto bi od toga zapalo vas dvojicu? — upita Dujam.
    —	Sto bi ñas zapalo? — zacudi se Marko. — Ñas dio plijena!
    —	Tako? Zar se plijen na moru dijeli? Na kraju toga nema. Na kraju, ako si §to ugrabio, to je tvoje, dokle ti za-povijednik ne otme.
   —	Na moru nije tako, — razjasni Bozo. — To mi je dobro poznato, jer sam bio i ja u takvom dijelu.
    —	Zar ste bili zarobili gusarski brod?
    —	Da, bio je bas gusarski brod. Ulovili smo ga onamo dolje kod Krfa.
37