—	Boze! Boze moj! — nehotice je kliknula sirotica, kad je iste veceri legla na pocinak. — Kako bi sve to mogio biti u nekakvom savezu sa mnom? Ne, nije moguce; sto si ja to utvaram! Mozda je sve to bio puki slucaj! Knez je s Petrom i s Ivom dobar i prijazan, jer su i oni oba dobri i vrijedni, pa je s njima zadovoljan. Drugi mu valjda ne znaju ugoditi kao oni. Barbarigo je strog, to svi u gradu kazu, ali bit ce da je i pravedan, pa se osjeca duznim da im izrazi svoje za-dovoljstvo. Barbariga psuju: bit ce stoga sto je strog, ali nije od nikoga cula, da bi bio i nepravedan. Da, da, tako stoji ta stvar: on nagraduje svojom prijaznoscu samo vrijedne ljude, a takvi su bas njezin brat i zarucnik.
     Slijedeci je dan, sjeca se ona tocno, opet pod vecer zali-jevala svoje ruze, kad eto kneza nenadano, sa setnje, pred njezinim vrticem! Dolazio je, kao i prvi put, iz gradske su-mice. Za cudo, nije bilo blizu zive duse. Knez se je zaustavio, pogledao je u oci, pa joj rekao:
    —	Vi ste vrijedna vrtlarica! Vase su ruze — doista kra-sne! Prekrasne!
    Ona se ukocila kao okamenjena. Niti je disala, niti je smogla cigle rijeci da izusti. Njezina zabuna nije izmakla Barbarigu, pa da je rijesi neprilike, brze doda:
    —	Zar mi ne cete pokloniti jednu?
     Premda su je te rijeci do kraja smele, bila je sretna sto su je rijesavale ukocenosti, pa se je stoga zurno prignula, ubrala najljepsu ruzu i pruzila mu je kroz resetku na ogradi. On, primajuci cvijet, njezno joj stisne prstic, uctivo zahvali i nastavi svoj put.
    Sirotica je bila do kraja smetena. Stresla se kao u gro-znici. Ali na svu srecu, odmah je promislila, da eto ziva dusa nije vidjela, kako ona odurnomu i omrazenomu Barbarigu ruzu pruza. A onaj stisak prsta: sto bi to imalo da znaci? Mozda je to kod gospode obicaj, kad nekome oni hoce da izraze kakvo priznanje ... A ona mu je ubrala doista najljepsu ruzu! — Tako se je sirota tjesila.
    Na vecer su opet do§li zajedno: Ivo i Petar. Ali, da je vidjela kneza, pogotovo da mu je na zahtjev ruzu darovala, nije ni natuknula. Ona je tako umovala: Kad sam u prvom pocetku sve zatajila, ne preostaje mi vec da tajim i dalje sve sto se kneza tice. Necega se je bojala; ali cega, toga nije ni sama znala. Bila je odlucila, da ne ce o knezu nikad niko-mu ni slova povjeriti, pa je eto tu svoju odluku dosljedno i provadala. Sad joj je bilo jasno zasto je knez prijazan s nje-
77