—	Eto! — odmah dometne Barbarigo. — Pa kad ljudi vele, da »zio rodi zio«! Covjek treba da je odvazan, ener-gican, smion, onda mu uspijeva sve! Sto bi se covjek zgrazao pred sredstvima! Glavno je da se postigne za cim se ide, pogotovu za cim se cezne! Sredstva su sporedna stvar! Zivila nasa sugradanka Blanka! Pijmo u njezino zdravlje!
    —	Pijmo! Zivila!
    —	Za njezinim bi se primjerom povele jos mnoge Mle-canke!
    —	Na tisuce, samo kad bi im se zajamcio uspjeh!
    —■ Njezina cu se primjera drzati uvijek. Doista su sredstva sporedna stvar! Tako je napisao i slavni fiorentinac Macchiavelli, kazu ljudi.
    —	Oho! Zar i ti imas nesto u izgledu?
    —	Imam, Alfonso, imam i te kako! Ali, prijatelju moj zlatni, to ce biti zalogaj samo za njegovo gospodstvo, kneza i kapetana grada Splita, mletacko dijeté, Marka Barbariga! Drugo ti ne kazem ...
    —	No, no! Slobodno ti od moje strane, slobodno! Sto se mene tice, ja ti od svega srea zelim najbolji i najljepsi uspjeh.
    —	Bravo! to je vrlo lijepo od tebe! Ti si mi pravi pri-jatelj! Zivio!
    —	Zivio, Marko! Zivili mi oba i ona treca!
    —	Tako, tako, Alfonso! Neka zivi uz nas i ona, treca!
    Prijatelji su savjesno i opet istrusili svoje case. Poslije
toga »vaznoga« cina, Barbarigo je prignuo glavu i kao da se je zamislio. Nakon par casa opet je upiljio krvave svoje oci u Bovini-a, koji ga zacudeno upita:
    —	A sta me, molim te, tako gledas, Marko?
    —	Eto te gledam! Sto ces, gledam te!... A znas . .. vidis, ti bi mi mogao pomoci...
   —	Do uspjeha? Vrlo rado, Marko.
    —	Ti bi mogao uzeti na galiju jednoga ili dva okovana galijota?
    —	Vrlo rado! Kazem ti: vrlo rado! Ja ti najvolim oko-vane veslace! Otpustit cu dva placena, a uzet cu tvoja dva.
    —	Hvala ti, moj Alfonso, od srea ti hvala!
    —	Kakva hvala! To je napokon moja korist! Prije svega okovane ne trebam placati, a moraju jesti sto im se daje; docim »placeni« nisu nikad zadovoljni. Sad ce trosak za dva placena ici u moj dzep!
    —	Dobro, dragi Alfonso. To mi je jos milije!
130