—	A mi ni makac!
    —	Pa da je bilo samo ni makac! »Superbi« se probilo dno, pa smo se slijedeci dan prekrcali na drugu galiju, sto je slucajno mimo piovila.
    —	Kazivali su, da se je »Superba«, onako nasadena na mjestu raspala.
    —	Bogu hvala, kad smo se mi spasili! Jos i sad me trnci produ, kad pomislim, da smo mogli poginuti od uskoc-kog musketa, da je doslo do okrsaja.
    —	Hvala mu budi i slava! — dometne Marko i dotakne se desnom svoje mornarske kape.
    Nasta kratka stanka. Na pramcu su se jos uvijek mucili sidrom.
    Tad ce opet Bozo:
    —	Ja mislim, da ce Senjani uvijek prevariti Mlecane na moru.
    —	Pa to je i naravski. Senjani su rodeni pomorci. Ljudi od zanata.
    —	Nisu kod njih plemenita§i prvi na brodu.
    —	Moze, bolan, i plemenita roda covjek da postane valjan pomorac. Ali ovi naSi na brodu, kao da ne znaju, je li more siano!
    —	Ja se tomu ne cudim.
    —	Ne cudim se ni ja. Po Bogu brate, budimo pravedni! Ne vidis li i sam, kako se vjezbaju u pomorstvu ovi naSi plemici od krme!5)
    —	Vidim, sto ne bi vidio! Je li lijepo vrijeme, a more kao ulje, secu po palubi; zanjise li se malo brod, a oni bjez u kvadrat, pa se valjaju po dusecima.
    —	I tako ti se oni vjezbaju da postanu, kad na njima bude red, komesi pa i nadkomesi!
    —	Pa da bjeze iz luke u luku kao evo i mi!
    Marko se sad opet izdigne da vidi, je li vec sidro vani. Mornari su se znojili, ali je islo tesko. U ono naime doba nije bilo na brodu stroja, koji bi olaksao ljudima takav trud.
    —	Znas sto? — opet ce Marko cucnuvsi na uzeta. — Meni se nekako Citava ova plovidba nekud ne svida.
    —	Ne svida se ni meni! — izvali Bozo. — Komu bi se vraga mogao svidati ovaj ropski zivot! Mi smo, doduse, na pogodbu. Kad mine ugovoreni rok, mozemo se iskrcati. A sta bismo, molim te, kod kuce radili?
     5)	Plemici od krme (tal. nobili di poppa), isto sto su danas kadeti na brodu.
12