—	A koliko moze dà bude ovdje dubljine?
    —	Cuo sam, da je mjestimice ima preko dvadeset se-zanja4).
    —	To je vraski duboko!
    —	Nema luke, Sto bih ja znao, od Zadra do Omisa, koja bi bila toliko duboka.
    —	Dobro je zasticena, pa je nista ne zamuljuje.
    U to se Bozo opet nadigne da pogleda na prednji dio galije.
    —	Opet ti velju, Marko, da im je zapelo.
    —	Neka bude na tvoju. Izvuci ce vec.
    —	Da imamo na brodu ronilca, islo bi brze. Ali ronilca imade tek gdjekoja galija, i to od najvecih. To ti je vjestina moj brate. Jedan jedini put sam gledao, kolikom se je brzi-nom, po uzetu dakako, spustio ronilac na morsko dno i oslobodio sidto. Bog mi prostio, bio je nalik na vraga pakle-noga, jer su mu prije namazali i ruke i noge, i citavo tijelo, nekakvim crnilom, da ga u poslu ne smetaju opasne ribe, u prvom redu morski pas. Uz to je, prije spustanja, napunio usta uljem, koje je polagano ispustao. Ulje se je odmah javilo na povrsini, pa se je po tom znalo gdje se ronilac nalazi.
   —	Duse mi, i na tom kruhu imade sedam kora! Ali, nema pomoci: zivjeti se mora, pa se svaki na svoj nacin borimo za tu bijednu koricu kruha.
    Nakon kratke stanke Bozo upita:
    —	Sto mislis, Marko, koliko je odavle do Splita?
    —	Hm! ne znam pravo. Je i nije tridesetak milja. Kazu da je Sibenik na po puta od Zadra do Splita.
    —	Drzim da su vec nestrpljivi u Splitu.
    —	Ne bi bilo cudo, ako znadu kada smo imali krenuti iz Mletaka.
    —	Danas je, moj sokole, vec osmi dan, sto ne vidimo zvonika svetoga Marka.
   —	Osmi dan! — iznenadeno ce Marko. — Pa da, tako je, osmi je dan, pravo velis.
    —	Da je moguce pjesice iz Mletaka u nase strane, evo moje glave, da bismo obadva bili vec u Splitu.
    —	I da je cesta ravna kao povrsina mora! — nasmijeSi se Marko. — Nego, reci, da smo vec mogli biti u Splitu, da naSi gospodari nisu, kako jesu, slabici na moru.
     4)	Mletacki je sezanj imao 5 mletackih stopa — 1 -887 m.
10