Venecije nisu mogli ostati u svojoj sluzbi dulje nego li je zakon odredivao, a i to je bilo prema vaznosti grada kojim su upravljali i njegovoj udaljenosti od Laguna. U Zadru je trajanje te sluzbe iznosilo dvadeset i cetiri, a u Splitu trideset i dva mjeseca. Razumije se samo po sebi, da doticnik nije morao ostati bas toliko vremena na svome mjestu. Ako je drzavni razlog zahtijevao, Republika je opozivala te svoje pouzdanike mnogo prije, kao sto je godine 1583. bio slucaj u gradu Splitu, kamo je vec u rujnu prispio zamjenik knezu Juliju Bragadinu, koji je tek u svibnju bio preuzeo upravu grada.
    Gradski je knez bio zastupnik Republike u svim gra-nama uprave, a takoder i sudac, to u gradanskim to u ka-znenim stvarima. Vlast mu je doduse bila zakonom ome-dena, te se je mogio protiv njegove presude prizvati u Mletke; ali u ono doba ne bi se lako bio odlucio svaki po-danik Lava sv. Marka na taj korak. Kako su u jednom dijelu hrvatskih zemalja ljudi govorili: »Bog je visoko, a car da-leko«, — tako se je i na hrvatskoj obali Jadrana mogio reci: »Bog je visoko, a svijetli duzde daleko!« Obzirom na to, moze se vjerovati, da je u nasim primorskim gradovima mletacki knez bio gospodar zivota i smrti povjerenih mu podanika sv. Marka.
    Mudra Republika, iako je dozvoljavala toliku moc tim gradskim knezovima nad svojim podanicima, pobrinula se je takoder, kako se oni ne ce uplitati u prihode drzavne bla-gajne. Knezu je bilo prosto da se, sto no rijec, p o t k o z i, ali nikako na stetu Republike. Za odmjerivanje i utjeravanje raznih carina i poreza imala je drzava u svakom gradu svoga pouzdanika, koji se zvao »camerlengo«, komornik. U svojoj je sluzbi camerlengo bio sasvim nezavisan od kneza, kojemu je on na odredene rokove isplacivao beriva. Splitski je knez primao u ime beriva sest stotina dukata u tromje-secnim obrocima, iz gradskih prihoda. Ali od toga je imao da placa svoga tajnika, ili, kako ga se onda zvalo, kancelara, pa ostalo uredsko osoblje, i jos k tomu da uzdrzava petero sluzincadi i cetiri konja. Razumijeva se po sebi, makar je u ono doba bila besprimjerno veca jeftinoca nego li ikad, da je knezu sest stotina dukata jedva mogio doteci za sve izdatke i za vlastito uzdrzavanje. Ali, premda Republiku nije za to boljela glava, knezovi su si vec znali, u svome djelokrugu, pomoci!
    Kancelar gradskoga kneza mogao je biti samo rodeni
89