I.
ODLAZAK IZ LUKE
   Ranim jutrom dneva 26. rujna godine nasega Spasa 1583. momead na mletackoj galiji, »Gloria« dizala je pod Rogoznicom sidro, jer je imala da otplovi put Splita.
    Rogoznica je ubavo primorsko selo, po prilici na po puta izmedu Sibenika i Trogira. Sagradena je u sigurnoj prirodnoj luci, koju zatvaraju dva rta, neznatno udaljena jedan od drugoga. Veci rt narod zove »Beli Rat«. U tu su se luku uvijek rado navracali veci i manji jedrenjaci, bilo da prenoce, bilo da pribjegnu pred nevremenom. Ali, kad Bozje vrijeme vec preotme mah, pa je more vrlo uzburkano, nije ni danas bas lako brodu da se uvuòe u tu luku, jer pred njom imade skolja, a i opasna jedna plicina. Ti su skolji zadnji ostrvici uz dalmatinsko kopno prije zloglasnoga rta Planke.
    »Gloria« se je dan prije zarana zaklonila u tu luku, pa je mogia da mirno prenoci. Usidrila se gdje je dubljina naj-veca, pa je stoga morsko dno za sidro najpodesnije.
   Gizdavo je ime nosila ta galija, jer gloria znaci slava, ali su je ipak ubrajali medu slabije jedinice u floti Republike svetoga Marka, poradi njezine starosti. Nije do-duse, sto no rijec, jos sijala Savie po morskom dnu, dapace mogia je proteci jos koja godinica da ih poeme sijati, ali pri koncu sestnaestoga stoljeca pomorci su smatrali starom svaku galiju, ako je na svakom veslu imala po jednoga veslaca, docim su tadanje »modernije« galije imale doista manje vesala, ali su na svakom bila po dva, kasnije i tri, pa i vise veslaca. Ti veslaòi, bili oni dobrovoljci, dakle »na piaci«, ili robijasi, opeenito su se zvali »galijoti«.
    Kao svaki stariji brod, tako je i »Gloria« imala svoju postovanu proslost, pa stoga i svoju malu povijest. Kako i ne bi, kad je u svojem dugom vijeku piovila po svim morima u koja su se u sestnaestom stoljecu zalijetali ratni mletacki brodovi, da zastite probitke podanika prejasne Republike
7