—	A tko ti jamci, da ce nam uspjeti, da je i silom slo-mimo?
    —	Ekcelencijo, ovi ljudi vele, da sila i kola lomi, kamo li ne bi jednu djevojku!
    —	A da se ovaka djevojka prometne u lavicu?!
    —	Gore po nju! Mi bismo lavicu u krletku radi... po-kusaja umorstva!
    —	Ti si, Luka, vrag i sotona! Uzmimo, dakle, da ce ici sve glatko. Poslije podne napisi uhitbenu zapovijed, a isto-dobno i nalog kapetanima Petru Tomicu i Ivanu Celicu, da se imaju smjesta predstaviti nasemu gospodstvu. Razumijeva se po sebi, ako se oni odmah pokore nalogu, onda je uhit-bena zapovijed bespredmetna. Ne pokore li se smjesta nalogu, onda se vrsi uhitbena zapovijed. Imadu se okovati i okovani zatvoriti u dno kule. Ja cu potpisati i naloge i uhitbenu zapovijed, pa ces na oba spisa udariti moj pecat, kad oni bez toga moje vlasti ne priznaju!
   —	Komu imam da urucim uhitbenu zapovijed?
    —	Kapetanu talijanske pjesadije Aleksandru Zuliani. Neka on izmedu svojih placenika izabere dvanaest najboljih momaka. Kad zamraci, ponijeti ces u stan Tomicev pa u Celicev moj nalog. Ako se oni do ponoci ne pokore nalogu, onda neka ureduje kapetan Zuliani. Ti ces ga pratiti. Lupat cete na vratima, dokle ne otvore. Drzim, da se opirati ne ce. Zuliani ce ih okovati. Jesi li me razumio, Luka?
    —	Od slova do slova!
    Barbarigo se opet uzseta gore dolje. Kad se je neko-liko puta okrenuo, ustuboci se, stisne bradicu u saku, za-zmiri u Luku, pa prihvati:
    —	Reci mi sad Luka, sto ces poduzeti, ako ih ne nades kod kuce?
   —	Pozvat cemo njihove ukucane u ime zakona, neka oni kazu, gdje se nalaze i zasto ih nema kod kuce.
   —	Dobro. Ali ako ukucani ne budu znali kazati ni jedno ni drugo?
    —	Oni to moraju znati.
    —	Ali, ako djevojka ne bude htjela to znati?
    —	Ja cu joj toliko govoriti i dokazivati, da ce ona morati znati, gdje joj je brat.
    —	Eto, ja se pouzdavam u tvoju spretnost. Nadam se, da nisi ipak sve pokvario. A sada slusaj, sto cu ti reci.
    —	Na sluzbu ekcelencijo!
105