sjedilo i grijalo. Da covjek zasjedne na te klupe, trebao je da se popne na rubove ognjista. Kuhinja, naravski, bila je ujedno i blagovaonica preko cijele godine. Istom kad bi nastali pasji dani, blagovalo se u vrticu, na stolu, kojemu su noge bile zabite u zemlju. Premda je taj stol bio u sjeni, ipak se je u vrticu samo veceralo. Drvarnica je bila u tamnom dijelu kuhinje. Pod stepenicama, ogradena s nekoliko dasaka, bila je cedna pivnica. Na jedinom spratu bile su dvije malene sobe i veca jedna prostorija, a u njoj dvije omasne skrinje: u kojima se je cuvala rubenina, odjeca i zimska pokrivala. U vecoj prostoriji visjelo je po zidovima vise svetih slika u jednostavnim crno olicenim drvenim okvirima. U svakoj je sobici bio po jedan uredan krevet, nad kojim je takoder visjela sveta slika, a do nje posudica za blagoslovljenu vodu i vec osusena grancica masline. Ta je grancica donesena iz crkve na Cvjetnicu, poslije sluzbe bozje. Na grancici je bilo jos malo lisca, jer kadagod se je onoga proljeca javila »nevera«, otrgnulo se po koji listic s blagoslovljene grancice, zapretalo ga se na ognjistu, da blagoslovljeni dim, sto se iz toga lisca izvijao kroz dimnjak, zastiti kucicu od strijele i groma. U vecoj prostoriji, medu onim brojnim svetim sli-kama, isticala se poveca slika Bogorodice, malko nagnuta nad dugom dascicom pricvrscenom za zid. Na jednom kraju te dascice gorio je zizak, a na drugom je bila staklena posuda 5 raznolikim cvijecem, najvise ruzama. Bio je svibanj, mjesec posvecen Nebeskoj Kraljici, pa je zizak pred slikom Bogo-xodice gorio cijeli taj mjesec, a cvijece se u posudi svaki Bozji dan izmijenjivalo svjezim.
     Ono isto popodne, kad je kapetan Petar Tomic odjasio do poljudskoga samostana, pred tom svetom slikom klecala je ljepota djevojka, miada kao kaplja. Svoje prebijele ruke imala je podbocene na niskom orahovom sanduku, sto no jos uvijek u Splitu skrinjom nazivlju, kakvih se jos i danas vida ne samo po seoskim vec i po varoskim kucama u dalma-tinskom primorju.
     Djevojka je bila goloruka s visoko zavrnutim rukavima bijele kosulje. Uski, sve naokolo dosta otvoreni prsluk stezao joj je tanki struk, isticuci jos bolje prirodenu vitkost stasa, kao i snijeznu bjelinu vrata i grudiju. Prsluk je bio skrletan, zarubljen sarenom vrpcom, a zakopcan omasnim srebrnim pucetima, sito je djevojka od svoje pokojne majke naslije-dila. Inace odjeca je na njoj bila jednostavna, narodna, kako su u ono doba nosile u Splitu i »plemenite« i »neplemenite«
67