lozinku: de Deo pauca, de rege nihil, o Bogu go-vori malo, o drzavi ne pisni!
    —	Zivio! Tako je! Pijmo brate, da se okrijepimo, jer ono sto moram jos da ti kazem, mozda je najstrasnije!
    —	Za Boga, sto si to rekao, Alfonso. Treba da se una-prijed ogradimo protiv toga najstrasnijega sto ima da sad nà dode! Dopusti mi, da opet napunim nektarom nase ca-sice. Makar se u drzavi nasoj, u slavnoj Republici sv. Marka viada pomocu ona tri kobna »f«, a to znas: »fame«, »farina«, »fórca«, dakle gladom, koritom i vjesalima, ipak kod ovake bozanstvene kapljice, sve se to zaboravlja, pa neka se i potomci nasmiju, kakvi su glupani stvarali stanovite »zakone« u Vijecu medu Lagunama! Dakle, molim te, Alfonso, sto si to htio da joste reces.
    —	Moj dragi Marko: prvi si se put stresao, kad sam ti spomenuo zakon od pola dukata troska na gosta; onda onaj
o	oboritoj ribi i finoj pecenki pernatoga stvora, i obratno; a sad ces cuti kako glasi treci zakon, koji vrijedi za sve provincijalce bez razlike!
   —	Da cujem!
    —	Da si ti, moj ljubljeni Marko, poslije zubaca dao izni-jeti na stol obicno kakvo meso, bilo to govede, svinjsko, te-lece, janjetinu, ovnovinu, ili nesto slicno, jos, jos! Ali, ti si dao nemilosrdno zaklati, i na raznju ispeci, te na stol doni-jeti nesta nalik purici, a time si prekrsio jos jedan zakon, sto je poput iskre vrcnuo iz premudrih glava nasih otaca medu Lagunama, upravo onako, kako je, kazu, nekoc iz Jupi-trove tikve vrcnula bozica mudrosti! A taj zakon, — sala na stranu! — izricito zabranjuje svima vama u provinciji, uzivanje fine peradi, koju i nabraja, a to su: fazani, pauni, purice i purani, te svi ostali plemeniti njihovi srodnici!
    —	Do vraga, Alfonso, s tako temeljitim poznavanjem mletackih zakona, ti si bio dostojan katedre na nasem pa-duanskom sveucilistu!
    —	Nisam ti ja sveucilista ni vidio! U ostalom, zar mi-slis, da su nesto bolji od nas oni, koji su u Padovi grijali klupe u doba kad smo mi u Veneciji udvarali lijepim i boga-tim gospodama?
   —	Tako je, Alfonso, ja se potpuno slazem s tobom! Ali je ipak steta, sto se ona lijepa i prebogata tvoja »Flama« nije dala na lijepak! Steta, golema steta! Ne bi te sada, oni koji vedre i oblace, bacali amo pa tamo! Nasuprot, nasi bi uspjesi. ..
123