—	Ja, njemu na putu? Kako da ja, neznatni kapetan stratijota, budem na putu tolikom i toli mocnom gospodinu? Ja, njemu na putu!
    —	Da ne namjerava podijeliti tvoju kapetaniju komu drugomu?
    —	To on moze, a da nikoga ne pita. To je njegovoj vla-sti, a da se ne treba bojati prigovora odnikale. I same se generale moze skidati od dañas do sutra! Tako je to u vojsci i vojnickoj sluzbi. Kako da ja njemu budem na putu! Tu valja da je po srijedi grdna spletka, za koju mi ne doznasmo, kako je spletena, nikad ili posve kasno. A mene ta spletka moze da glave stoji! Pravo ste rekli, ujace: Ispalo sutra kako mu drago, ja sam upropasten! Oh te opake spletke.....
    —	Uvijek su sinko, bile strasne; a cim se bile tajnije, tim su bile strasnije! Ja sam ti bez sumnje vec kazivao, ali se valjda ti ne sjecas, pa hocu da ti opet pripovijedim, kako su se u mojoj mladosti Mlecani himbeno ponijeli prema zad-njemu zapovjedniku nase krvi u Klisu, prema slavnomu Petru Kruzicu.
    —■ Nesto se sjecam ali kao u magli.
    —	Dobro: poslusaj. Mlecanima su dugo vremena rasle zazubice za Klisom pa su pokusali sve moguce nacine, da ga dobiju u svoje ruke. Nisu se zgrazali pred nijednim sred-stvom, da privuku Kruzica na svoju stranu, da izda svoga kralja i da im preda tvrdavu. Kad im pak to nije uspjelo mi-lom, oni su posegnuli za silom. Stali su otimati na moru nje-gove brodove, a na kopnu imanje, samo da mu dodiju, da ga sasvim ozlovolje, pa da im se u narucaj baci, i Klis izda. Sve su to oni lukavo obavljali, da Republika, kao takva nije nista znala; dapace, u javnosti je ona osudivala svako zlodjelo protiv Kruzica i obecivala da ce krivce, pronadu li se, strogo kazniti. Pa kad im se je izjalovila i zadnja nada, Mlecani su pripomogli, da u odsudnoj bitci mi budemo potuceni i da Klis padne u turske ruke. Bilo im je daleko milije, da nad Klisom leprsa turska, nego li zastava nasega hrvatskoga baña. Sad eto cuju svaki dan kukurikati turskoga pijevca i pijeíli-ca, pa im moze biti pravo!
    —	Tako je, dragi ujace. Ali ti turski pijetlici ne kukuricu samo njima vec i ñama!
    —	Na zalost i ñama skupa snjima. Samo sto to kukuri-kanje njima moze malo da skodi. Oni su preko mora. Ali dok ga slusamo mi i oni zajedno, dotle ñas bijedne sve to jace stisce svojim sapama krilati Lav svetoga Marka.
62