—	Dobro si sve to obavio, Luka. Doista te moram po-hvaliti.
    —	Ja sam vrlo sretan, sto vidim da sam ugodio vasoj ekcelenciji. Ali, kao cestit covjek, prije negó izvijestim o mejdanu, moram da jos nesto dodam.
    —	Glede Cicvarka?
    —	Da, glede vrijednoga Miska. Prije negó li sam mu potpisao putnicu za Neptunovo carstvo, htio sam se osvje-dociti, da li su mu zutaci doista u njedrima.
    —	Pa si ih nasao?
    —	U potpunom broju, zavezane u nekakvoj krpetini, ali sve, netaknute. I Luka posegne u dzep, izvuce zamusanu krpu, sto je predstavljala Cicvarkov rubac, razveze, pokaze dukate i strese ih na stol. — Barbarigo se lecne.
    —	Ne bi li bila od Boga grjehota — nastavi Luka — da sam ih utopio s njime? Eto, tu su, pa neka vasa ekcelen-cija raspolozi.
    —	Bilo bi pravo, da ih podijelimo. Ali eto neka budu tvoji, Luka. A kad sretno privedemo sve kraju, dobit ces ih jos toliko.
    —	Ljubim ruke, ekcelencijo. A sad da predem na drugo.
    —	Da, da, Luka. Da cujem kako je to proslo dañas kod solinske rijeke?
    Barbarigo sjedne, podboci se laktima o stol i upre svoj pogled u Luku. Ovaj otare znoj sa cela, pa pocme:
    —	Nasao sam se kraj solinske rijeke medu prvima. Sunce jos nije bilo poskocilo ni za cijelo koplje; a znao sam da je mejdan zakazan, kada sunce za tri koplja poskoci. Malo pomalo pócela je pridolaziti svjetina, to s nase, to s turske strane. Turska je posada prispjela na odredenu li-vadu kad i nasi stratijoti. Ja tu cetu, ekcelencijo, ne volim nazivati, kako je u gradu zovu: hrvatska konjica. Sa obih cesta vijao se velik obla.k prasine. Bila je sila naroda, ne samo s Klisa i Poljica, negó i s Neorica, a da ni ne spome-nem, da je u gradu ostala manja polovica Splicana. Ljudi su se zanijeli time, sto vasa ekcelencija nije zabranila mejdan kapetanu Tomicu, pa su drzali, da je mejdan dozvoljen. Kad se je pak doznalo, da ce se i turska posada spustiti s Klisa, da prisustvuje tome dvoboju izmedu Krsta i Nekrsta, nasi su imali opravdanu izliku, da izvedu do solinske rijeke i svoje konjanike. Meni je to ...
    —	Ostavi sada to, pa mi reci, jesi li, i kako si izvrsio moju zapovijed?
7
97