—	Ja nikako ne shvacam zasto toga covjeka nitko ne trpi! Svi ga opisuju najcrnije sto se zamisliti moze.
    —	Dapace ga mnogi nazivlju zlotvorom! Prisizu da go-rega kneza nije bilo u palaci na plokati svetoga Lovre! Sto kazes na to, Ivo?
    —	Sto ces da kazem? Poslovica nasa veli, da se jos nije rodio, tko je svemu svijetu ugodio!
    —• Meni je preporucio, neka pripazim, da se sluzba obavlja uvijek tocno. Dodao je, da su stratijoti bili uvijek ponos Republike, pa se on nada, da ce moji ljudi znati odr-zati taj lijepi glas. Konacno je i meni polaskao, da se ne cudi sto je sve tako lijepo i uredno, jer da o meni nije cuo do li same pohvaie.
    —	Tako se je nekako izrazio i meni, prije nego li je ostavio vojarnu.
    —	Sad, molim te, reci mi, da li moze biti istina sve sto se o njemu pripovijeda?
    —	Eto to je ono, glede cega ne mogu da se snadem ni ja! Kako je to, da smo mi dva iznimke kod Marka Barba-riga? I to bas mi, kapetani stratijota! Zasto bi mi bili iznimke? Bit ce da ljudi brbljaju vise nego li bi smjeli.
    —	Pravo kazes: ljudi pretjerivaju, kako u svemu, tako i u tomu.
    —	U ostalom; mala nas briga! Meni nije neugodno sto je nama dobar i prijazan.
    —	Nije niti meni! — zavrsi Petar.
    Jelka je pozorno slusala citavi taj razgovor. Zarezala joj se u pameti svaka izuStena rijec. Ona je kasnije htjela, naprezala se da sve zaboravi, ali nije uspjela. Dapace, po-slije toga razgovora, u njezinoj su dusi i one Barbarigove rijeèi kod kola na Dujmovo, i oni njegovi pogledi, sve joj se to javljalo u posve novom znacenju. A to joj se znacenje na prvi mah prikazalo strasnim! Ta iznimna knezeva pri-jaznost prema njezinu bratu i njezinu vjereniku! Zasto? Kako? Cemu? Pa one njegove rijeci, da bi se i Mleci pono-sili s njom sirotom! Svega toga nije pravo shvatiti mogia ni onda, pa ni sada. Boze sacuvaj, ako se ta dobrota i pri-jaznost Marka Barbariga ima pripisati samo tomu, sto mu se ona pricinila lijepom ... Boze! to bi bilo strasno!... Ne, nije moguce!... Bit ce nesto drugo po srijedi...
    Koliko se ona vise naprezala, da onu misao otjera, ona joj se sve jace namitala.
76