bilo tiho u velicanstvenoj prirodi.
    U ubavoj bakarskoj uvali morsko je plavilo bilo toga jutra joìs zagasitije nego li obicno, pa se je u tom divnom plavom ogledalu mimo odrazivao cijeli grad s okolnim br-dinama. Nigdje nisi vidio ni srha na moru, osim sto bi, na mahove, koja zlatna ili srebrna ribica navraskala koji sitni dio one mirne kristalne povrsine, kad bi bas na njoj zapli-vala ili veselo poskocila. Iz daleke pak i blize sumice, s desne i lijeve strane dopirao je cisti srebrni glas gdjekoje nestasne djevojke, koja je jedva docekala divni Jurjev-danak, da s nji-halke pripijeva onu poznatu primorsku:
Ja se zibljem, Jurjevdan,
Svako leto, po vazdan!
    Zlatno je sunce vec bilo poskocilo iznad Hreljina, kad se je u Bakru, na frankopanskoj kuci, u kojoj je bila sudnica »vekovecnih gospodara Bakra«, na gradskom trgu, rastvorio jedan prozor. U toj je kuci stanovao i podkapetan bakarskih Uskoka, Ivan Celie sa zenom i sincicem. —
    Na prozoru, sto se je taj cas rastvorio, pojavila se divna zena, crnka, kojoj je mogio biti tridesetak godina. Kad je rastvorila na prozoru krila, dobro ih je prievrstila uza zid, da ne bi lupaia ako okrene vjetar. Tad se je krasna zena laktima naslonila na prag, pa je nijemo buljila sad u vedrò nebo, sad u zelenu prirodu na desnom i lijevom brijegu krasne bakarske uvale, da se konacno zagleda u tiho morsko plavilo, sto no je s tri strane okruzivalo razapetu golemu mrezu za lov tune, i to na sjevernoj strani crkve svete Mar-garete. Izgledalo je, da ta divna zena doista uziva u kraso-tama najljepsega proljetnoga dana.
    Je li pak ta divna zena doista uzivala u tim prirodnim krasotama, ili je nesvijesno buljila u prirodu, dok su njezine misli bile daleko, vrlo daleko i od samoga grada Bakra? — Kad se je ona povukla s prozora, primaknula mu je sto-lac, na koji je sjela. Taj je cas dotrcao k njoj iz druge sobe rumen plavokos djecak.
  *— Majcice zlatna! — usklikne djecak skrivajuci lice u njezino krilo. — Brzo me pocelljaj, majcice!
    Mlada zena utisne zarki cjelov u raskustranu kosu svoga zlata, pogladi mu lijepu glavicu, pa ustane da donese sto je trebalo. Kad je opet sjela na isti stolac, pocela je èesljati zlatnu dugu djecakovu kosu. Ovaj je u tom uzivao, pa cé odmah prposno:
188