svijetu strast kartanja zavladala u svim slojevima pucanstva kao bas u Veneciji.
    —	I ja sam toga mnijenja.
    —	Vasa milost ne zna, kakvih sve kartalnica ima medu Lagunama!
    —	Znadem, znadem. Jednom sam, iz puke radoznalosti, i ja zavirio u jednu takvu spilju.
    —	Pa ste vidjeli, kako je sve to sjajno u njima ure-deno?
    —	I te kako!
    —	Ali, cini se, da nije bilo uvijek tako kao sto je danas. Republika je u boljim vremenima izdala strogih zakona pro-tiv kartanja.
    —	Bit ce protiv hazardnog kartanja?
    —	Ne, uopce protiv kartanja. Bila je dapace zabra-njena i sama prodaja igracih karata.
   —	To mi je cudnovato!
    —	Najprije se je svakomu, koji uprilicuje igrace sa-stanke, zaprijetilo golemim globama. Kad to nije pomoglo, i kad se je osobito mladarija pódala toj strasti, oblasti su obecale nagrade prijaviteljima, a zakupnicima igracnica zaprijetilo se, budu li samo dvaput prijavljeni, da ce im se odre-zati nos i oba uha!
    —	I sve to nije pomoglo?
   —	Ne samo sto nije pomoglo, vec su se u kratkom razmaku vremena hazardne igre u igracnicama samo poja-cale. Tako vam danas nema staleza, a da nije zarazen tim ludilom.
    —	To sam i sam primijetio.
    —	Danas, a to je vasa milost mogla i sama vidjeti, u Veneciji se karta i danju i nocu, po krcmama i gostionama, na cesti, ispod mostova, u gondolama, u ducanima i svuda!
    —	Ja sam dapace na svoje oci vidio, kako se ljuto kartaju u samom predvorju duzdeve palace, pa cak i u Bo-zjim hramovima!
    —	Eto, toga nisam znao. Ali one strasne, kobne, kako se ono veli, hazardne igre, te se drze u navlas uredenim igracnicama.
    —	Bas takvu sam jednu razbojnicku Spilju sam na svoje oci vidio.
    —	Ali najglasovitije vam se igracnice nalaze u drustvi-ma, sto no nose neduzni naslov »kazina«, ili pak imaju svoje poduzetnike. Takve se igracnice sastoje od vise prostorija,
12
177