—	Jest, zadusuju jedra — potvrdi zapovjednik.
    —	Sto bi to imalo da znaci? — upita knez.
    —	Bit ce da su prepoznali vasu zastavu, pa nam se, iz postovanja, zele ukloniti s puta.
    —	Nije li moguce da zele govoriti s nama?
    —	I to bi mogio biti. Valjda Ijudima nesto treba.
    —- Ne bi bilo zgorega, da i mi krenemo prema njima?
    —	Ako vasa milost zapovijeda, odmah!
    »Sveta Margareta« upravila se ravno prema dubrovac-kom brodu. Kad je dospjela na nekoliko sezanja udaljeno-sti, momcad je izvrsnom manovrom zadusila jedra, to jest, svako je jedro bilo tako obrnuto da je bio osujecen upliv vjetra.
    Eto, tako su ostala oba broda malne nepomicna, svaki na svome mjestu. Sior Bona nalozi najblizemu mornaru, da mu donese trublju (doglasalo), sto se u magli upotrebljava. U to, kroz takvu cijev, odjekne s dubrovackoga broda:
   —Zapovjednik dubrovackoga broda »Lokrum« casti se pozdraviti zapovjednika susjednoga brigantina i njegovu zastavu!
    Na to sior Bona uzvrati:
   —	Zapovjednik brigantina Frankopanskih knezova »Sveta Margareta« svesrdno uzvraca pozdrav zapovjedniku »Lokruma« i zastavi svetoga Vlaha!
    —	»Lokrum« piovi put Trsta. Smijem li znati, kamo je upravljen brigantin »Sveta Margareta«?
    —	Vracamo se iz Mletaka u Bakar!
   —	U Bakar? Ne u Senj?
    —	Ravno u Bakar. Zelite li sto od nas?
    —	Imali bismo za one strane dva putnika. Vozimo ih do Trsta; onda im je odanle dalek put do Senja.
    Sad ce knez potiho zapovjedniku:
    —	Pitajte, od kuda su ti ljudi i kako se zovu?
    —	Odakle su ti putnici? — oglasi se sior Bona.
    —	Rodom su iz Splita.
    —	Boze! Je li moguce! Da nisu moji! — klikne Petar.
    —	A odakle dolaze? — opet ce Sior Bona.
    —	Lutali su po svijetu, dokle ih nije ukrcao jedan naS brod u Barceloni. Mi smo ih preuzeli u Dubrovniku.
    —	Molim, njihova imena!
    —	Jedan se zove Ivan Celie, a drugi pak Dujam Tvrde!
    —	Boze! Hvala Ti budi i slava! — klikne Petar u naj-vecoj uzbudenosti i pade na koljena.
18ò