—	Je li daleko taj grad?
    —	Daleko je; vrlo je daleko. To je blizu Splita.
    —	A, blizu Splita! Rekla si mi, majcice, da si se ti rodila u tom Splitu.
    —	Jesam, zlato moje. Tvoja se je majcica bas u tom Splitu rodila.
    —	A jesi li vidjela Klis, gdje je sad ñas tata?
    —	Jesam, duso, mnogo puta ga je vidjela tvoja majcica.
    —	Je li Klis kao Bakar?
    —	Veca je ona tvrdava negó li je Kastel nasih knezova, gore u gradu.
    —	Ima li Klis topove kao ñas Kastel?
    —	Ima, dulo, vile topova negó li ih je gore u gradu.
    —	I ti ce topovi pucati, je li majcice? Ja se uvijek vese-lim, kada pucaju topovi. Kao da grmi, je li, majcice?
    —	Jest, duso, kada topovi pucaju, cini se da grmi.
    —	Zasto svaki dan ne pucaju topovi?
    —	Ne smiju pucati svaki dan. Toga ne treba. Prije. kad su nasi stari knezovi bili na zivotu, topovi su cesto pucali.
    —	Zasto su onda pucali cesto?
    —	Jer su dolazili velikasi u goste, pa je bilo veselo u gradu.
    —	A kad velikasi nisu dolazili?
    —	Onda su topovi pucali samo na Bozic, kad se je mali Isus rodio, pa kad se je slavio rodendan ili imendan nasih knezova.
    —	A zasto, majcice, i sada ne pucaju na njihov imendan i rodendan?
    —	Jer je dragi Bog stare knezove pozvao k sebi. Oni su sad u raju, kod dragoga Boga.
    —	Je li kod dragoga Boga i tata maloga kneza Vuka?
    —	Pa da, to je bio na§ stari knez.
    —	Zasto nije tata uzeo sobom svoga maloga Vuka?
    —	Ne smije tata uzeti svoju djecicu sobom u raj.
    —	Ali Vuk je tako dobar, majcice!
    —	Jest, knezevic Vuk je vrlo dobar, kao i njegova dva starija brata.
    —	A gdje su braca maloga kneza Vuka?
    —	Oni su oba u skolama; daleko od nasega Bakra.
    —	Da nisu oni u Kraljevici?
    —	Kraljevica nije od ñas daleko. Kraljevica nam je blizu, vrlo blizu.
190