—	I ja velju! — zavrsi Bozo i dotakne se desnom svoje mornarske kape .
    U to glas brodskoga zvona oglasi podne i da se »straze« mijenjaju, pa su i nasi prepustili kormilo drugoj dvojici. —
    Eskadru je pratilo najljepse vrijeme. Nije bilo dana, a da se nije na dulje ili krace po onoj silnoj morskoj pu£ini prostrla najveca tisina, ali opet bi se javljao i pogodni vjetrié, koji je eskadru nosio prema njezinu cilju. Bozo bi znao cesce reci Marku, kad je bio njihov red na kormilu:
    —	Prelijepo nas vrijeme prati. Ne svida mi se.
    —	Ne svida se ni meni, jer kad nastupi tisina vruce je kao u paklu; pogotovu pod palubom.
    —	Znas, Marko, sto cu ti reci: u svakom zlu ima nesto dobra. Promisli, molim te, da nam je vjetar u krmu, kako bi se morali napinjati nasi veslaci da im teretne galije ne umaknu.
    —	Vidis, na to nisam ni mislio. Pravo kazes!
    —	Bog vidi, i on upravlja svima i svacim na svijetu. —
    Sukao se tako dan za danom, pa je istom pod vecer pet-
naestoga dana, otkad su krenuli iz Mletaka, eskadra spustila sidro pod Manfredonijom, malenim gradom na podnozju brda Gargano. Uvala Manfredonije je vrlo prostrana, ali nije duboka. Manfredonija je bila prva postaja, gdje je trebalo iskrcati robe ne samo za taj grad, vec i za obliznje: Barlettu, Trani i Molfettu, odakle su razni trgovci poslali manje bro-dice, na kojima se roba prevazala. Kad se je iskrcalo sto je bilo odredeno za te gradove, krcala se je ona roba, koju su odanle trgovci siali u dalje luke. Eskadra je naime imala da pohodi Brindisi, Otranto, pa sve vaznije luke na Siciliji, gdje je pak cekao velik teret razne robe. Od Sicilije trebalo je krenuti put Sjeverne Afrike i zaustaviti se pod Tunisom, Al-iirom, Oranom, i konacno pod Tangerom. U tim su se lukama zamijenjivali obrtni proizvodi mletacki sa sirovinama, sto su oni narodi, navikli na periodicni dolazak mletackoga bro-dovlja donasali iz unutrasnjosti Afrike. A kad se obave postovi pod Tangerom, eskadra je imala nastaviti plovidbu dui obale Spanije, Portugala i Francuske, pa onda dalje u Engle-sku i Nizozemsku. —
    Prije nego li je sunce slijedeci dan granulo, razlijegao se s »Glorie« zvuk trublje Sitavom uvalom Manfredonije. Bilo je naime propisano, da se galijoti »imadu svaki osmi dan valjano oprati i ocistiti; a takoder da im se imaju obrijati glave i brade. Onoga, koji bi se ugnuo kojemu od tih propisa,
163