polovicu stanovnika. K tomu strasan je poìar uniStio tada vile od trecine kuca. Od toga se udarca nije Split oporavio tijekom ¿itavoga sestnaestoga vijeka, buduci da su, uz ceste kuine posasti, bile nastupile takve jadne javne prilike, da prirasta nije uopce mogio da bude. Da nije bilo nijedne druge nevolje bilo je dovoljno ono malne neprekidno ratovanje s Turcima.
    Gradsku je posadu Republika placala iz gradskih pri-hoda. Ta je posada, obzirom na turske susjede, bila doista neznatna, bit ce poradi toga, sto gradski prihodi ne bi dotekli za uzdrzavanje veceg broja vojnika; a moguce i stoga, Sto svaki gradanin, bio piemie ili pucanin, kad je ustrebalo, bio je obvezan, da pograbi oruzje. Bilo kako mu drago, posada nije brojila viSe od éetrdeset pjeSaka. Ti su se pjesaci po redu izmjenjivali u strazarnicama na periferiji gradskoga teri-torija. Takvih je strazarnica bilo viSe, ali je svakako bila najvaznija ona do Jadra, malene solinske rijeke, poradi prometa s Klisom i ostalim turskim posjedom. Oni pjesaci, na kojima nije bio red da budu u strazarnicama, danju su cuvali gradska vrata, a u noci ih je nekoliko strazilo na plokati svetoga Lovre, pred knezevom palacom. Ne smije se premurati, da su nocnu sluzbu obavljali i gradani po stalnom redu.
    Osim pjeSadije, Split je imao i konjanicku cetu. Brojila je tridesetak ljudi, u dva odjela, svaki sa svojim kapetanom. Ta je ceta bila prava narodna, pa se je i zvala »hrvatska konjica«, ili Sto je bio opeenitiji naziv »stratijoti«. I ti su ljudi bili placeni iz gradskih prihoda.
    Stratijoti su obilazili po redu, danju i nocu, gradsko polje, granice i morsku obalu, da zastite gradane i njihovu imovinu od nenadanih provala turskih i martoloSkih s kop-nene, a gusarskih s morske strane. Docim su »stratijoti« bili domaci sinovi, hrvatska krv, pjeSadija se sastojala od stranih placenika, svake narodnosti, ponajviSe talijanske. Ali i jedni i drugi, kad im je sluzba dopustala, bili su revni gosti gradskih krcmica, izmedu kojih se isticala ona »Tete Mande«, na uglu ulice, do samostana svete Marije, kad si onamo zaokrenuo s plokate svetoga Lovre.
    Na veeer slijedecega dana, poSto je »Gloria« iskrcala novoga kneza grada Splita, Marka Barbariga, sjedila su u kròmici »Tete Mande« cigla tri gosta. Dvojica su bila poznati nam kormilari Bozo i Marko, da ne bi porekli juceraSnjega zavjeta; a njihov treci drug bio je mlad, ali stasit i krupan
3
33