—	Kormilo malo lijevo! — sto su kormilari odmah izvrSili, pa se je galija stala uvlaciti medu spomenute skolje. Komes je raskolacenih ociju pazio na njezino kretanje, a kad je mimoiSla opasnu jednu tocku, dade on znak rukom i zagrmi:
    —	Sasvim na lijevo!
    —	Sasvim na lijevo, sior!
    —	Alla via! — doda odmah sior Beppo.
    —	Alla via, sior! — spremno uzvrate Bozo i Marko, a jaki se valovi poceli razbijati o pramac i bokove »Glorie«, koja je sad zaplovila otvorenim morem. —
    Pomorci bi rekli da je bila prava gnjila jugovina, ona-kova, kakva se redovito javlja o ekvinociju, proljetnom i jesenskom. More se nadimalo, valovi se kotrljali bez prestan-ka i razbijali muklo sumeci o galiju, koja ne samo sto je posrtala, nego se i stresla svaki put kad bi se spustila u udubinu izmedu dva vaia. Ubogi su se veslaci napinjali iz petnih zila samo da im vesla bolje zagrabe. Cesce se dogodilo, da vesla nisu ni zagrabila, kad je galija bila na vrSku vaia, a tad bi se ona cas uznjihala, kao da ce izgubiti ravnovjesje, pa se survati u ponor. —
    U to se pojavi iz kvadrata nadkomes Zuane Balbi, poto-mak stare veneeijanske porodice. Bio je covjek od oka: stasit i vitak, dugoljastih rumenih obraza. Maleni posve crni brcici lijepo su mu se skladali s crnom musicom ispod donje usne. Nije bio pomorac od zanata, ali je u svojstvu nadkomesa mnogo plovio. U mladim se godinama odlikovao vojujuci protiv Turaka u grckim vodama.
    Sior Beppo propisno pozdravi nadkomesa, koji mu srdacno stisne ruku, pa ga upita:
    —	Gdje smo sada, sior Beppo?
    —	Blizu Planke, ekcelencijo.
    —	Ha, Planka, Planka! — ponovi Balbi kimnuvsi gla-vom. — Tko bi zaboravio Planke! Makar svuda bila tisina, kod Planke se uvijek nade, ako li niSta, barem bibavica.
    —	Cestoputa vise nego li bi je trebalo.
    Balbi se lijevom drzao jednoga stupica, da ne padne kad galija posrne, te razgleda naokolo more i obzorje. Lice mu je odavalo da mu se ne svida ni jedno ni drugo.
    —	Ovo je prava ekvinocijalna jugovina, Sior Beppo.
    —	Nije joS ona prava. Mogia bi se joS izleci prava, a mogia bi i popustiti. Jutros je rogoznicka luka bila puna galebova; a kad su oni u luci nije bas dobar znak.
2
17