bio dvije trecine glavnoga dugovanja naprosio. Ali, kad se je tuzan nalazio bas u tvrdom Sibeniku, gdje bi lako pre-ostalo naprosio, osinula ga kao grom iz vedrà neba vijest, da je mladani Nikola naglo u Klisu obolio i jos pred dva tjedna preminuo.
    Bratova je smrt rijesila Ivana obveze da se vrati u tursko suzanjstvo, ali ga je i ljuto potresla. Vise dana je za njim gorke suze prolijevao; pa da ga i nije vezao sveti zavjet, on bi sada i napro§eno glavno dugovanje i svoj zivot bio Bogu posvetio. Bez duga razmisljanja stupi u Red casnih Franje-vaca, i tom zgodom zamijeni svoje krsno ime s bratovim, postade casni otac Nikola, po pucku: Mikula.
    Eto, takve su se tuzne uspomene iz mladih dana nizale u glavi casnoga redovnika, a medutim je sunce zapadalo onamo daleko iza grada Trogira, oblivsi òitavu onu stranu neba zarkim rumenilom.
    Starac se zagledao u taj prizor. Bio bi on mozda i opet zaronio u davne uspomene, da ga iz snatrenja nije probudio konjski topot. Starac naculi usi, kao da je po topotu konjskih kopita mogao da se domisli nenadanu gostu. Ali prije nego li bi dlanom o dlan, stvorio se pred ulazom u samostansko predvorje krsan mlad vitez, visoka stasa, plecat, crna oka i kovrcaste vrane kose. Vitez je pred ulazom skocio iz sedia i privezao konju uzde za najblize stablo. U dva skoka nasao se do sijedoga redovnika, pa mu nazva:
    —	Hvaljen Isus! i dobar vecer, dragi ujace!
    —	Na sve vijeke, moj Petre, — odvrati starac pruzajuci dosljaku ruku, koju ovaj velikim postovanjem primi i po-ljubi. — Koja mi te dobra sreca nosi u ovo doba medu ove svete zidove?
    —	Da li je dobra, ili nije, sreca, toga, dragi ujace, sada jos ne znam. Bog dao, te bila dobra.
   —	Uhvajmo uvijek u dragoga Boga, moj Petra. Tko u Boga uhva, ne kaje se. Kako vidim, ti bi rado sa mnom govorio.
    —	Domislili ste se, dragi ujace, samo da nas tko ne zatece. Radi se o vrlo vaznoj stvari, za me, to se zna.
    —	Dobro, sinko. Podimo u samostansku knjiznicu. Onamo u ovo doba ne zalazi nitko.
    Starac tesko ustane s one kamene klupe, pa se s gostom uputi predvorjem prema dvoristu. To je dvoriste posve nalik obicnim sredovjecnim dvoristima samostanskim pri Jadranu. Sredina mu je malo izdignuta i obrubljena niskim zidom, na
52